ZLATNO SRCE

Povjesničari se slažu da u svim kulturama postoji slična slutnja o početcima ljudskoga roda. Biblijski izvještaj je postao najrašireniji, a time i najosporavaniji.

Piše: Bazilije M.

Svakako, riječ je o tome kako je na početku bilo zlatno razdoblje i kako se čovječanstvo postupno kvarilo. Pripovijesti o potopu su također široko rasprostranjene. Stari Grci su u mitovima sačuvali pripovijest o četirima generacijama ljudi. Prvi su bili zlatni. Bili su toliko dobri i plemeniti da nisu umirali, nego se pretvarali u besmrtna božanstva. Nakon njih je došla srebrna generacija. Kod njih su se vidjele neke mane, ali su bili debelo plemeniti. Nakon tih srebrnih su došli mjedeni. Ti su bili podosta opaki. Ratovali su i međusobno se istrjebljivali. Nakon njih su došli skroz opaki. Ti su bili od željeza. Bili su toliko okrutni jedni prema drugima da su bogovi pustili potop i sve ih uništili. Slično pripovijesti o Noi, i od njih se spasio jedan bračni par, neiskvaren, i nastavio vrstu. Oni su bacali stijene iza sebe i od tih stijena su nastajali ljudi. To su današnji ljudi. Mitopisac kaže da se pogledom u ljudske oči može vidjeti da smo kameni.

Biblijski prorok Ezekiel je naviještao dolazak novih ljudi iz čijih će grudi biti izvađeno srce kameno, a stavit će im se srce od mesa. Kamenost naših srdaca više je nego očita. Hladni smo i tvrdi. Okrutni. Bezosjećajni.

Gornji grčki mit očito ima slutnju i na istočni grijeh i potop i kulu babilonsku, ali ne zna za spasenje i preobrazbu. To je prepušteno Bibliji i Izraelu. Grčka božanstva bila su skroz slična ljudima po opakostima, pa nisu mogla ni donijeti spas. To je mogao učiniti samo Onaj koji je apsolutno dobrohotan i čovjekoljubiv. On je sklopio savez s jednim čovjekom Abrahamom, i započeo s njim avanturu spašavanja svih ljudi.

Taj je savez zapečatio u Utjelovljenome (Grčka su se božanstva stalno utjelovljivala u razne životinje ili poluživotinje, ali da bi izveli neku pakost!). Utjelovljeni je ispunio Savez jer je imao Srce od mesa, probodeno Srce. To je srce probio čovjek kamena srca s okrutnim željezom u ruci, na stijeni zvanoj Lubanjsko, Kalvarija. Iz tog je Srca potekla krv i voda koja ima moć rastopiti kamena srca i pretvoriti ih u srca ponizna i blaga.

„Učite se od mene jer sam ponizna i blaga srca i naći ćete spokoj svojim dušama!“Tko dobije takvo srce, pretvara se poput onih zlatnih ljudi iz grčkih mitova u božanstvo. Postaje kao Bog. Njegovo milosrdno srce ne može umrijeti. Stalno iz njega izvire bogoljublje i čovjekoljublje.

O, Spasitelju probodenoga Srca, daj nam novo srce. Mekano. Ponizno. Blago. Milosrdno. Zlatno