ZAŠTO BOG NIJE U EUROPSKOJ UNIJI?

Kako nije, kad je Bog posvuda, na svakom mjestu? Tako smo učili već na prvim satima vjeronauka. Valjda je onda i u Europskoj uniji. A nije. Bio je.

Piše: Anto Orlovac

Kako bio? Pa u Boga nema ni prošlosti, ni budućnosti, u Njega je vječno sada. Tu se nema što mijenjati. A taj perfekt, prezent, futur, to su ljudi izmislili da zagorče život đacima. Ali činjenica je da je Bog doista bio u Europskoj uniji. Na početku Unije. A sad više nije. Protjeralo ga. Njega, na čijem je Zakonu stvorena jezgra ujedinjene Europe, prognali su iz nje. Boga i kršćanstvo, na kojemu se temelji sva europska civilizacija i uljudba, ne žele tu više ni spomenuti. Odbiše i spomen kršćanstva u Ustavu EU-a, izbacuju križeve iz javnosti. I u onim zemljama koje su se do jučer busale u prsa kako su kršćanske, katoličke. Čak i neki sportski klubovi mijenjaju svoje ambleme, jer je negdje – o strahote! – bio i maleni križ koji jedva vidiš. Vele: da ne bi komu zasmetalo. A smeta samo njima. Zar može nekomu smetati znak da Boga ima, da nas voli, da Njegov Sin s križa raširenim rukama grli sav svijet, svakoga čovjeka. Komu to smeta, teško mu je pomoći. No, neki igrači očito se ne drže politike svojih klubova: javno se križaju kad počinju utakmicu, a dižu ruke prema nebu i zahvaljuju i kad postignu pogodak. Doduše, možda poneki tako misle podmititi Nepodmitljivoga da lakše još koji pogodak postignu. Ako i to uskoro u EU-u ne zabrane.

Bezbožni zakoni
Nekomu Bog očito smeta, jer ako je On tu, onda se ne može raditi sve što se nekomu prohtije, pa ni onom najmoćnijemu koji je navikao ne samo sam raditi što hoće, nego na to želi natjerati i sve one koji žive u toj Uniji ili bi htjeli ući u nju. Donose se zakoni koje svi moraju usvojiti i prihvatiti, bez obzira što o tomu misle. Pa tako onda odrede da:

  • brak više nije zajednica muškarca i žene u ljubavi, kako stoji na prvim stranicama Biblije: „Muško i žensko stvori ih“, nego može žensko i žensko, muško i muško u vezama koje nikoga ne vežu (a u prirodi i tele zna tko mu je mati, a tko otac);
  • zapravo i ne zna se više ni jesi li muško ili žensko, nego može i ovako i onako, kako ti prahne;
  • pa onda život više i nije baš neka svetinja nego proizvod; zato nerođeno dijete i star čovjek, a sad već sve više i poneki teški bolesnik, samo su nam smetnja i trošak, pa ih valja EU-tanazirati (znam, lektorice, da ovo nisam ispravno napisao; ili možda jesam!);
  • zato je pobačaj proglašen slobodnom odlukom žene da raspolaže svojim tijelom;
  • droga je dopuštena, ako je „laka“ (a laka je, začas se na nju navučeš);
  • pornografija je umjetnička sloboda, samo kao, eto, ne valja to djeci, i tako u beskraj. Kad nam se nešto ne svidi, promijenit ćemo!

Božji se red ne prilagođava EU
A u Boga je to drugačije. On ima svoj red i zakon. Zato se ne uklapa u EU. Mudri psalmist, obraćajući se Bogu, to ovako kaže: „Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda“ (Ps 119,152). Zasvagda, zauvijek! Božji je red stabilan, čvrst, pouzdan. Jedanput je postavljen, ali ima trajnu vrijednost. Nema izmjena, dopuna, trulih kompromisa između koalicijskih partnera. Njegovu Zakonu ne trebaju amandmani. Ni prilagodbe za ulazak u EU.

Ma nemojmo se zavaravati: ni o ovim „eurounijskim“ zakonima nema ni dogovora ni pogovora; ima samo naređenja jačih. Ostali se moraju tomu bezuvjetno prilagoditi. Danas nam naređenja stižu iz Bruxellesa. Nama Hrvatima jučer su stizala iz Budimpešte, Beča ili Beograda, sutra tko zna odakle. Moj narode, nezgodni su gradovi koji počinju slovom B, oni će nam doći glave kad-tad: Budim, Beč, Beograd, Bruxelles. Bu-Be-Be-Brrrrrrrrr!

A kako je lijepo imati stabilan oslonac. Mi ga kršćani imamo u Božjoj riječi. Isus reče: „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti“ (Mt 24,35). One imaju trajnu vrijednost. Istina, i tu trebamo nešto mijenjati. Isus i svi proroci trajno su upravo na to i pozivali: na promjenu, ali ne zakona Božjega, nego života svoga. To se zove obraćenje, metanoja. Kad čovjek uskladi svoj život s Božjim zakonom, onda je sve u redu. Na korist, ne Bogu nego čovjeku, i to svakomu. Jer Bog ne stanuje u Bruxellesu nego u čovjekovu srcu.