SV. MISA NA BILIVODAMA KAO SJEĆANJE NA ŽRTVU PRETHODNOG RATA

U subotu, 5. kolovoza u zeničkom selu Bilivode koje pripada župi sv. Josipa slavljena je sv. misa u znak sjećanja na sve žrtve ovog kraja koji su prognani ili ih je mržnja ubila. Sv. misu uz sudjelovanje oko 200 vjernika predslavio je don Dražen Kustura, domaći sin ove župe i župni vikar na Stupu.

U prigodnoj propovijedi don Kustura najprije se osvrnuo na misna čitanja te ustvrdio kako je povijest Izabranog naroda slična onoj hrvatskoj, da su i jedni i drugi dugo godina sanjali imati svoju domovinu. Prisjećajući se svih onih koji su ubijeni u proteklom ratu, ali i onih koji su morali napustiti svoja ognjišta stupski kapelan je kazao: „Okupljamo se kako bismo se sjetili onih koji više nisu s nama, ali isto tako i da pokažemo spremnost na oproštenje. Upravo zbog velike žrtve naših predaka imamo obvezu sačuvati svoje korijenje, svoju zemlju. Ovo tlo natopljeno je znojem i krvlju naših očeva i djedova, majki i baka te smo zbog toga dužni svoje cijeniti, svojega se ne odricati.“

Završavajući propovijed don Kustura je pozvao nazočne da ne zaborave rodni kraj, a posebno da svoju djecu uče kako svoje cijeniti. „Čuvajmo svoju rodnu grudu. Poučite svoju djecu da znaju odakle potječu. Dovodite ih da vide i upoznaju ovu ljepotu, da zavole djedovinu te da je nikome olako ne prepuste“, zaključio je propovjednik.

Nakon sv. mise druženje je nastavljeno uz obiteljski stol uz zvuke narodnog melosa gdje su se sustolnici imali priliku susresti, razgovarati te prisjetiti nekih ljepših vremena.

Inače, selo Bilivode je nekoliko kilometara udaljeno od župne crkve sv. Josipa. U proteklom ratu doživjelo je svoj „Veliki petak“. Naime, 17. travnja 1993. muslimanske snage napale su ovo katoličko i hrvatsko selo koje je tada imalo oko 250 stanovnika. Većina seljana je napustila svoje kuće koje su nakon toga opljačkane i devastirane. Najgore su prošli Jozo Krišto (1926.), Luka Šestan (1930.) i Mirko Letić (1948.) koji su pronađeni zapaljeni u jednoj vikendici.

Danas na Bilivodama živi samo jedna baka, a posljedice rata su i dalje uočljive na svakom koraku. Stoga godišnje okupljanje i dan sjećanja na žrtve je ujedno i ohrabrenje da Zeničani nisu zaboravili svoj rodni kraj i svoje podrijetlo.

KT

Kategorija: