RAZMIŠLJANJE - MI U MISIJAMA

RAZMIŠLJANJE - MI U MISIJAMA

Živimo u svijetu u kojem se svakodnevno sve tješnje susreću i isprepleću različite kulture i vjere. U takvom okružju potrebno je uvijek nanovo razmišljati o značenju kršćanskih misija. Ovogodišnja 82. obljetnica Svjetskoga misijskog dana koji je ustanovio papa Pio XI, povod je pisanju naše teme. Taj dan, Misijska nedjelja, određen je kao dan molitve i promicanja misija, slavi se istog dana u svim biskupijama, župama i ustanovama katoličkoga svijeta i tom prigodom se potiče skupljanje priloga za misije. Svjetski misijski dan osobita je prigoda da se svi vjernici, a među njima naročito mladi, podsjete na trajnu vrijednost misionarskoga poslanja, jer »misija se tiče svih kršćana, svih biskupija i župa, crkvenih ustanova i udruženja« (usp. Redemptoris missio, 2) .

Što ja mogu konkretno učiniti za misije, često je pitanje. Kako bi se na njega moglo odgovoriti, donosimo vam nekoliko tema koje govore o misijama, značenju misija i načinima na koje se mladi mogu uključiti u misije.

Zašto neki odlaze i »na kraj svijeta«?

Dobro je činiti dobro! Ta poznata uzrečica ukratko, ali i prilično precizno prikazuje motivaciju koja najčešće potiče one koji se odluče kao misionari poći u krajeve koje su »blagodati« civilizacije najčešće zaobišle u širokom luku. Naime, odlučujući se za odlazak u Afriku, Aziju, Pacifik ili neke druge dijelove svijeta za koje mnogi nisu ni čuli, misionarke i misionari znaju kako se ne upuštaju u pustolovinu »last minute« turističkoga aranžmana. Pa, ipak, uza sve poteškoće na koje se pripremaju prije negoli kroče na »neistraženo tlo« u glavama su im najčešće misli koje obuzimaju ponosom. Naime, znaju da je njihov poziv poseban. Odlaze tisućama kilometara daleko od doma kako bi uz širenje Radosne vijesti pomagali onima koje su mnogi zaboravili. Upravo su dobročinstvo i propovijedanje evanđelja »u opisu radnoga mjesta« svakoga misionara. Od odlaska u misije moguće je očekivati iznimno unutrašnje obogaćenje. Mnogi misionari u svojim su svjedočanstvima priznali kako su se vrlo brzo nakon odlaska priviknuli na život bez televizije, računala, ponekad i struje, kreveta ili čvrstoga krova nad glavom. Naviknuli su na život izuzet od nama sasvim normalnih stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo. No istodobno su priznali kako su postali mnogo sretniji jer su im ljudi koje su susreli i s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli »zapadnjački napredak«, no zadržali su ono što mnogima nedostaje - iskrenost, jednostavnost i ljubav prema životu, ma kakav on bio - uistinu je, posvjedočili su mnogi, nešto posebno.

Premda je činjenica kako će odlazak u misije pridonijeti upoznavanju novih krajeva, kultura, običaja i jezika, stvarno obogaćenje ipak dolazi iznutra. Motivacija je to koja mnoge potiče da odu i „na kraj svijeta“.

Prvi navještaj često se sastoji u »očovječenju« cijeloga misijskog  područja: pružanje materijalne i medicinske pomoći, oslobađanje od  ropstva, promicanja prava čovjeka,...jednostavno »pružanje ruke«

Prvi navještaj često se sastoji u »očovječenju« cijeloga misijskog područja: pružanje materijalne i medicinske pomoći, oslobađanje od ropstva, promicanja prava čovjeka,...jednostavno »pružanje ruke«

Kategorija: