PROPOVIJED KARDINALA PULJIĆA NA 46. DANU MLADIH VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE

Susret mladih Vrhbosanske nadbiskupije u Gospinu svetištu Komušina-Kondžilo

Draga braćo misnici svih službi!
Draga braćo i sestre na ovom svetom brdu Gospe Kondžilske!
Posebno dragi mladi!
Također i vi koji nas pratite preko radio valova i elektronskih medija, kao i vi koji ćete nas pratiti preko poruka koje će mediji prenijeti.

Evo mi smo pohodili danas ovo kondžilsko brdo već 46. puta. Došli smo svojoj Majci, ali kao što svake godine govorim tako ću i ove, da smo došli i moliti i učiti. Danas na poseban način, na prijedlog svetoga Oca pape Franje želimo od Marije naučiti Boga veličati. Ali da bi to naučili potrebno je od Marije naučiti da smo i mi neznatni, maleni, ograničeni i svjesni da smo grešnici. Tek tada možemo shvatiti veličinu Božje ljubavi. Dokle god je čovjek umišljen, zao, ohol, nije sposoban shvatiti veličinu Božje ljubavi. Zato smo i mi došli ovdje na kondžilsko brdo, Gospi Kondžilskoj da učimo biti svjesni svoje neznatnosti, malenosti. Svi mi to osjećamo, tu malenost kada nas “zvrkne” kakva bolest. Da imaš ne znam koliko novaca i imanja kada te bolest “zvrkne” vidiš kako si malen. Malen si! Ali ne mislim o tome govoriti, nego želim probuditi svijest naše malenosti, neznatnosti, ograničenosti a kada smo svjesni grešnosti onda i skrušenosti. Tada postajemo svjesni steći jednu novu dimenziju gledanja na ovaj svijet. Dimenziju gdje gledamo Božju veličinu. Danas nisam mogao s vama pješačiti od župske crkve, jer godine čine svoje i mašina polako otkazuje, ali sam sjedeći ovdje gledao ta divna brda. Bože koje li ljepote u našoj Zemlji, sve je puno prirode, tako lijepa priroda u kojoj čovjek može srce dići Bogu. Mi ne znamo zahvaliti Bogu za tu divnu grudu na kojoj smo rođeni, za tu divnu prirodu kojom nas je obdario. Vi znate da hodeći ovim brdima na svakom koraku voda izvire iz zemlje a mi ne znamo zahvaliti za te divne darove vode kojom nas je Bog obdario, ta vrela divna i čista, pitka i bistra voda koja teče našim potocima. To govorim jer sam vidio što znači život bez vode, vidio sam što znači piti mutnu vodu. To je bilo prošle godine u devetom mjesecu kada sam pohodio Afriku i kada sam vidio kako mutnu vodu piju. U meni se stresao osjećaj nezahvalnosti Bogu i mojoj divnoj dragoj zemlji divne i bistre vode. Mi se možemo napiti do mile volje a oni mutnu vodu piju.

Znate, čovjek nema te dimenzije da shvati sve Božje darove koje imamo, ili te divne cvjetove koje gledamo.

Isto tako htio bih poučiti ljude da svako jutro kada ustanemo možemo biti svjesni da smo progledali. Ima ljudi koji nemaju taj dar. Kažu za divnog slikara Gabrijela Jurkića, koji je pred kraj života oslijepio i nije mogao više vidjeti, kako ga je jedan iz tog vremena i režima došao pitati, neću ga imenom spominjati: hajde Gabrijele mi ćemo ti platiti liječenje. On je rekao: hvala ti, strah me je ako progledam očima da neću vidjeti ono što sada srcem vidim. Koliko god očima gledamo nikada ne možemo vidjeti ono što srcem možemo vidjeti. Kada čovjek pronikne u Božju dobrotu, Božju blizinu, to su divni darovi. Rekao sam da smo došli na ovo brdo da naučimo od Marije kako Boga veličati. Najljepši dar koji imamo to je ovo što se kod Marija očitovalo, dar vjere. Mi se nismo posebno napatili za dar vjere, kršteni smo, odrasli u kršćanskoj sredini i nismo se posebno napatili u vjeri u Boga. Ima ljudi koji su prolazili kroz kušnje vjere kada su Boga pitali i tražili od Boga odgovore jer su bili na iskušenju vjere. Marija je povjerovala i zato je Elizabeta naziva blaženom, blago tebi jer si povjerovala. Dakle, mi danas moramo shvatiti to blaženstvo što možemo vjerovati. To je blagost koju nosimo u srcu. Koji puta olako i otupimo na tu vjeru, oguglamo. Međutim, blago vjernima jer oni u vjeri sve doživljavaju, u vjeri odgovore traže, u vjeri imaju jakost pouzdanja u Božju dobrotu. I zato od Marije danas naučimo Boga veličati za taj dar vjere koji nas okuplja. Mi se nismo danas okupili na jedan miting, mi smo se okupili kao vjernici, obitelj, kao Marijina djeca, došli smo Mariji reći da: od tebe Majko učimo kako Boga veličati, kako shvatiti da imamo taj dar vjere. Zato želimo poput Marije istinski u svojoj neznatnosti reći hvala ti Bože za taj dar vjere, što smo tvoji jer se kršćanima zovemo, što smo kršteni jer smo Kristovi. Zato u ovoj godini u našoj biskupiji posebno treba shvatiti da odgajamo laike, da budu hrabri u vjeri.

Mi moramo znati da nosimo posljedice onog teškog komunističkog vremena kada su doušnici, prodane duše često puta unosili nesigurnost u društvo pa su se udaljili laici i svećenici, izgubili povjerenje jedni u druge jer nikada ne znaš tko je od UDBE poslan da kontrolira, da na neki način izmišlja koje kakve priče kako bi ona vlast imala pravo nekoga zatvoriti i to je ostalo u mentalitetu. Ali, ja vam moram još jednu ispričati. Nije ostao samo mentalitet, ostali su i ljudi koji su na neki način služili tom društvu i toj politici. Oni su možda košulju promijenili ali službu nisu jer pogledajte da za vrijeme te komunističke vlasti, kada bi htjeli postići uspjeh onda bi plasirali pojedine laži u društvo samo da ljudi jedni drugima ne vjeruju i da jedni drugih se boje. Jasno, to je posebno bilo prema našim iseljenicima vani u tuđinu, izmisli što bilo samo da jedni drugima ne vjeruju. To je bila taktika i ta ista taktika ponavlja se danas. Danas isto tako Crkva počinje smetati, smetati jer je u ovom ratu izišla čista obraza i sada treba koje kakve izmišljotine izmisliti na tu Crkvu.

Prvo ne smiješ istinu govoriti! Vidjeli ste kako su napali biskupa banjalučkog. Sada je na neki način izmišljena cijela lažna priča za pokojnog nadbiskupa Žanića, i za biskupa Perića u Mostaru – lažni film snimili. Treba u Crkvu unijeti nesigurnost. Onda su htjeli i ovdje na mene izmisliti kako ja pokupi sve novce ovdje iz svetišta i zato se ne može svetište završiti. Treba ocrniti i mene. I to su ljudi u Crkvi jer su i danas u službi takvih.

Dragi mladi, neće vam biti lako doći do istine jer će vas isti ti ljudi lažima obmanjivati preko medija i preko kakvih drugih sredstava da vam ponude lažni život, život trke za užitcima jer je to pravi život, ne vjerujte Crkvi jer vas ona želi odvratiti od takvog puta. Evo, ja stojim pred vama i već godinama propovijedam ovdje u svetištu i na drugim mjestima i neću odustati od evanđeoske istine bez obzira kako doživljavao provokaciju, osude, napade. Ali vas hrabrim da vam Gospa bude primjer, vjerujte Kristu a ne nama smrtnicima jer Isus je i meni i tebi uzor kako u ovom vremenu živjeti, ne dati se zavesti, ne dati se ucijeniti, ne dat se upropastiti jer naš narod treba zdravu budućnost a ne propalu mladež, nego zdravu budućnost koja će osnivati obitelji, koja će biti hrabra odazvati se duhovnom pozivu, ona koja će biti spremna žrtvovati se za opće dobro a ne samo za vlastite interese.

Zato vas danas dragi mladi hrabrim, veličajte Boga za dar vjere i neka vam Isus bude putokaz kako ćete živjeti. Isus je rekao da On je put, istina i život. Njemu vjerujte, njega se držite a držati se Krista to znači prihvatiti križ i ići za njim. Zato vas hrabrim da se ne bojite, imam povjerenja u vas jer vas Bog hoće i s vama računa i zato i ja s vama računam. Godine idu, prolaze, i zato želim vas podsjetiti da je Marija sve te događaje u svom srcu čuvala i prebirala. I vi ćete prebirati po svom srcu. Neki dan sam susreo neke s kojima sam proveo svoju mladost pa kako smo se sjećali svakog detalja iz djetinjstva, svakog događaja, prepričavali smo s toliko emocija i uspomena. Dragi mladi, zapamtite kada dođete u moje godine i vama će biti drago ovo hodočašće. Itekako ćete prepričavati svojoj djeci i unučadima da ste pješačili iz Komušine na Kondžilo pjevajući i moleći zajedno za tu vjeru koju smo primili od svojih predaka kako bi je predali budućim pokoljenjima. I vi poput Gospe prebirite u svom srcu uspomene i događaje koje je Bog utkao u vaš život, čuvajte to jer to je vaša svetinja.

I završavam, na poseban način želim da istinski kao što ste hodili danas za Gospinim likom penjući se na ovo brdo Kondžilo, ja vas živo molim hodite cijeli život za Gospom bez obzira koje zvanje budete imali, ponosni budite na taj dar vjere i ne dajte se prepasti ucjena nego hrabro kročite ponosni i sa uspravnim pogledom u budućnost. Ne dajte se zastrašiti time da nama nema života, ima ako smo s Bogom. Hvala ti Bože za ovu divnu grudu na kojoj smo nikli i na kojoj se želimo ostvariti i veličamo te za sve darove koje si nam dao i daj nam oči vjere da sve to očima vjere pratimo i gledamo i u svom srcu prebiremo. Amen!

Kategorija: 

Dog