PAPINA PORUKA SKUPINI G20

U povodu zasjedanja skupine G20, u Hamburgu, Sveti Otac je njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, kao i svim članovima skupine G20, šefovima država i vlada, koji se sastaju u Hamburgu, uputio poruku.

Papinu poruku objavio je Radio Vatikan, a mi je prenosimo u cijelosti:

„Nakon našeg nedavnog sastanka u Vatikanu, a kao odgovor na vaš promišljen zahtjev, želio bih ponuditi neke misli koje, zajedno sa svim pastirima Katoličke Crkve, smatram važnim s obzirom na predstojeći sastanak G20, koji će okupiti šefove država i vlada Skupine najvećih svjetskih gospodarstava i najviših tijela Europske unije. Pri tome slijedim tradiciju koju je papa Benedikt XVI. započeo u travnju 2009. u povodu londonskog zasjedanja G20. Moj prethodnik Vam je isto tako pisao 2006., kada je Njemačka predsijedala Europskom unijom i Skupinom G8.

Na prvom mjestu, želim vam izraziti vama i čelnicima okupljenima u Hamburgu moje priznanje za napore kako bi se osigurala vladavost i stabilnost svjetskog gospodarstva, posebno u pogledu financijskih tržišta, trgovine, fiskalnih problema i, općenitije, inkluzivniji i održivi globalni gospodarski rast (usp. G20 Commitee of Leaders, Hangzhou Summit, 5. rujna 2016.). Kao što je vidljivo iz programa summita, takvi napori neodvojivi su od potrebe za rješavanjem sukoba koji su u tijeku i globalnoga problema migracija.

U svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium, programskom dokumentu moga pontifikata, upućenom katoličkim vjernicima, predložio sam četiri načela djelovanja za izgradnju bratskih, pravednih i mirnih društava: vrijeme je veće od prostora; jedinstvo prevladava nad sukobima; stvarnosti su važnije od ideja; a cjelina je veća od dijela. Ove linije djelovanja očito su dio vjekovne mudrosti čitavog čovječanstva; Vjerujem da isto tako mogu poslužiti kao pomoć razmišljanju o susretu u Hamburgu i za procjenu njegova ishoda.

Vrijeme je veće od prostora.

Težina, složenost i međusobno povezivanje svjetskih problema je takvo da ne može biti neposrednih i potpuno zadovoljavajućih rješenja. Nažalost, migracijska kriza, koja je neodvojiva od pitanja siromaštva i pogoršana oružanim sukobima, tomu je dokaz. Moguće je, međutim, pokrenuti procese koji mogu ponuditi rješenja koja su progresivna, a ne traumatska i koja mogu dovesti, u relativno kratkom redoslijedu slobodnoga kretanja, i rješavanja osoba koja bi bila u korist sviju.

Ipak, ova napetost između prostora i vremena, između granica i punine, zahtijeva upravo suprotno kretanje u umu vladinih vođa i moćnika. Učinkovito rješenje, nužno raspoređeno tijekom vremena, bit će moguće samo ako je krajnji cilj procesa jasno prisutan pri njegovom planiranju. U mislima i srcima vladinih čelnika, te u svakoj fazi donošenja političkih mjera, postoji potreba apsolutnoga prioriteta siromašnih, izbjeglica, onih koji trpe, izbjeglica i isključenih, bez obzira na njihovu narodnost, rasu, vjeru ili kulturu, te odbacivanje oružanih sukoba.

U ovom trenutku ne mogu ne uputiti državama i vladama G20 i cijeloj svjetskoj zajednici srdačan apel zbog tragične situacije u Južnom Sudanu, bazenu Jezera Chad, na rogu Afrike i u Jemenu, gdje za oko 30 milijuna ljudi nedostaje hrane i vode potrebnih za preživljavanje. Riješenost da se žurno reagira na te situacije i pruži neposredna potporu tim narodima, bit će znak ozbiljnosti i iskrenosti srednjoročne predanosti reformi svjetskoga gospodarstva i jamstvo njezina čvrstog razvoja.

Jedinstvo prevladava nad sukobom

Povijest čovječanstva, i u našem vremenu, predstavlja nam veliku panoramu aktualnih i potencijalnih sukoba. Rat, međutim, nikada nije rješenje. Kako se približava stogodišnjica Pisma pape Benedikta XV. vođama zaraćenih naroda, osjećam se dužnim zatražiti da svijet zaustavi sve te "beskorisne pokolje".

Cilj G20 i drugih sličnih godišnjih skupova jest mirno riješiti gospodarske razlike i dogovoriti se oko zajedničkih financijskih i trgovinskih pravila kako bi se omogućio cjeloviti razvoj svega, kako bi se postigla Agenda 2030 i ciljevi održivog razvoja (usp. Priopćenje Hangzhou summita G20).

Ipak, to neće biti moguće osim ukoliko se sve strane ne obvežu na značajno smanjenje razina sukoba, na zaustavljanje sadašnje utrke u naoružanju i na odricanje od izravnog ili neizravnog sudjelovanja u sukobima, kao i da sporazumno iskreno i transparentno razgovaraju o svim međusobnim razlikama. Postoji tragična kontradikcija i nedosljednost u prividnom jedinstvu izraženom na zajedničkim forumima o ekonomskim ili socijalnim pitanjima, te u aktivnom ili pasivnom prihvaćanju oružanih sukoba.

Stvarnosti su važnije od ideja.

Sudbonosne ideologije prve polovice 20. stoljeća zamijenile su nove ideologije apsolutne tržišne autonomije i financijske spekulacije (usp. Evangelii Gaudium, 56). U svom tragičnom buđenju, one donose isključenost, otpad, pa čak i smrt. Značajna politička i ekonomska postignuća prošlog stoljeća, s druge strane, uvijek su obilježena čvrstim i razboritim pragmatizmom, vođenim primatom ljudskog bića i pokušajem integriranja i koordinacije različitih i ponekad suprotstavljenih stvarnosti, na temelju poštovanja svakoga građanina. Molim Boga da Hamburški samit bude osvijetljen primjerom onih europskih i svjetskih vođa koji su dosljedno promicali dijalog i tražili zajednička rješenja: SchumanDeGasperiAdenauerMonnet i mnogi drugi.

Cjelina je veća od dijela

Problemi moraju biti riješeni konkretno i s dužnom pozornošću, usmjerenom na njihovu specifičnost, ali takva rješenja, kako bi bila trajna, ne mogu zanemariti širu viziju. Isto tako, moraju razmotriti eventualne posljedice na sve zemlje i na njihove građane, uz poštovanje gledišta i mišljenja tih potonjih. Ovdje bih ponovio upozorenje Benedikta XVI. koje je uputio Londonskom Summitu G20, 2009. godine.

Iako je razumno da se summiti G20 ograniče na mali broj zemalja koje predstavljaju 90% svjetske proizvodnje bogatstava i usluga, ta situacija sudionike potaknuti mora na duboko razmišljanje. Te države i pojedinci čiji je glas najslabiji na svjetskoj političkoj sceni, upravo su oni koji najviše trpe od štetnih posljedica gospodarskih kriza, za koje nemaju nikakvu odgovornost.

Ova velika većina, koja u ekonomskom smislu broji samo 10% cjeline, dio je čovječanstva koji ima najveći mogući doprinos napretku svih. Slijedom toga, potrebno se stalno pozivati ​​na Ujedinjene narode, na njihove programe i pridružene agencije i regionalne organizacije da poštuju i cijene međunarodne sporazume i da nastave promicati multilateralni pristup, kako bi rješenja mogla uistinu biti univerzalna i trajna, na dobro svih (usp. Benedikt XVI., Pismo časnom Gordonu Brownu, 30. ožujka 2009.).

Nudim ove misli kao doprinos radu G20, s povjerenjem u duh odgovorne solidarnosti koji vodi sve sudionike. Zazivam Božji blagoslov na Hamburški summit i na sve napore međunarodne zajednice da oblikuje novo razdoblje razvoja koji je inovativan, međusobno povezan, održiv, ekološki osviješten i uključuje sve narode i sve pojedince (usp. Communiqué of the G20 Hangzhou Summit ).

Koristim ovu prigodu da Vas uvjerim u svoje visoko uvažavanje i povjerenje.“

Radio Vatikan

 

Kategorija: