PAPA KATOLIČKOJ ZAJEDNICI U BUGARSKOJ: NITKO NE MOŽE ŽIVJETI SAMO ZA SEBE!

Drugoga dana apostolskog pohoda u Bugarskoj, 6. svibnja Sveti Otac se u crkvi sv. Mihaela arkanđela susreo s katoličkom zajednicom u gradu Rakovskom

Papa Franjo u poslijepodnevnim satima drugoga dana svog apostolskog pohoda Bugarskoj, 6. svibnja 2019. u crkvi sv. Mihaela arkanđela susreo s katoličkom zajednicom u gradu Rakovskom.

Napomenuvši kako ga je sofijsko-plovdivski biskup Georgi Ivanov Jovčev zamolio da vjernicima pomogne gledati očima vjere i ljubavi, Sveti je Otac podsjetio na riječi sv. Ivana XXIII. prilikom otvaranja II. vatikanskog sabora, kada je „Dobri papa“ upozorio na „proroke propasti“ koji vide samo zlo te usmjerio pažnju na Božansku Providnost koja za dobrobit Crkve mudro raspolaže svime, pa čak i nepovoljnim događajima.

Božji su ljudi oni koji su naučili gledati, uzdati se i otkrivati snagu uskrsnuća te pustiti da ih ona vodi. Oni priznaju da postoje bolne i nepravedne situacije i trenuci, ali ne ostaju besposleni i uplašeni te ne potiču klimu nepovjerenja, zlovolje i nelagode – rekao je papa Franjo i dodao – Božji ljudi imaju hrabrosti napraviti prvi korak i nastoje na kreativan način posvjedočiti da Ljubav nije mrtva te da je svladala svaku prepreku. Oni riskiraju zato što su naučili da je i Bog sam u Isusu riskirao i uložio vlastito tijelo kako se nitko ne bi osjetio sam ili napušten.

Osvrnuvši se na posjet izbjegličkom kampu u Vraždebni te na ono što je danas tamo vidio i čuo, Papa je istaknuo da je gledanje očima vjere poziv na stvaranje uvjeta kako bi se svaka osoba osjetila voljenom, a posebno ona koja se, zbog toga što su ju napustila braća, osjeća napuštenom od Boga. Tko ljubi, ne gubi vrijeme plačući nad sobom, nego uvijek vidi nešto konkretno što može učiniti – rekao je papa Franjo te ponovno citirao sv. Ivana XXIII. koji je jednom prilikom kazao da nikad nije upoznao pesimista koji je uspješno dovršio neko dobro djelo. Istaknuvši da Gospodin nije pesimist te da neprestano traži načine kako bi nam svima otvorio put prema uskrsnuću, Sveti je Otac napomenuo da bi naše zajednice trebale biti gradilišta nade.

Komentirajući svjedočanstva jednoga svećenika, jedne obitelji i jedne časne sestre koji su govorili na susretu, Papa je istaknuo da je Božji narod zahvalan svojemu pastiru, a pastir pak shvaća da uz pomoć svojega naroda, svoje obitelji, uči biti vjernik. Kako je kazao, bez naroda svećenik gubi identitet, a narod bi se bez pastira mogao rasuti. Svatko svoj život posvećuje drugome. Nitko ne može živjeti samo za sebe – rekao je Sveti Otac i dodao da svećenički narod zajedno sa svećenikom govori „Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje“. Tako učimo biti ujedno Crkva, obitelj i zajednica koja prima, sluša, prati, brine za druge, otkrivajući svoje pravo lice, lice majke.

Papa Franjo osvrnuo se i na braću Ćirila i Metoda, svete ljude velikih snova koji su bili uvjereni da je autentičnije s Bogom govoriti na vlastitom jeziku i koji su na tom području – kako je rekao – svojim životom svjedočili Gospodinovu ljubav te su preveli Bibliju da nikome ne bi bila uskraćena Riječ koja daje život. Slijedeći stope Ćirila i Metoda, potrebno je znati biti kreativan te se pitati kako se danas na konkretan i razumljiv način mladim generacijama može prenijeti ljubav koju Bog gaji prema nama.

Mladi ljudi često ne pronalaze odgovor na svoje tjeskobe, potrebe, probleme i rane – kazao je Papa i dodao – To od nas traži novi napor u maštovitosti pastoralnoga djelovanja kako bismo pronašli način da dođemo do njihovoga srca, upoznamo njihova očekivanja i ohrabrimo njihove snove kao zajednica-obitelj koja daje potporu, prati i poziva na pogled u budućnost s nadom. Nemojte se umoriti biti Crkva koja usred proturječnosti, boli i siromaštva, nastavlja rađati djecu koju ova zemlja treba, držeći jedno uho na evanđelju, a drugo na srcu vašega naroda – rekao je na kraju papa Franjo te nakon kratke molitve prisutnima podijelio blagoslov. (kta/rv)

 

Kategorija: