Moramo obraniti kršćansku kulturu Europe

Uoči svetkovine Božića mnogi su velikodostojnici uputili svoje poruke. Ipak, među njima se po svojoj jasnoći i izravnosti izdvaja ona koju je odaslao mađarski premijer Viktor Orban. Prenosimo ju u cijelosti.

U iščekivanju smo velikog blagdana kršćanskog svijeta. Iščekujemo dan rođenja našeg gospodina Isusa Krista. Dok u tišini čekamo, uzdižu nam se pogledi, oslobađamo se briga naše svakodnevice i otvara se horizont našoj duši. U takvom izvanrednom duhovnom stanju sposobni smo i rezimirati proteklu godinu te promisliti o našim zadacima u godini koja nam predstoji.

U Europi je i ateist kršćanin

Mi, Europljani, priznali to ili ne, bili toga svjesni ili ne, živimo kulturu koja je uređena prema učenju Isusa Krista. Citirao bih nekadašnjeg mađarskog premijera Joszefa Antalla: "U Europi je i ateist kršćanin." Mi, Mađari, s pravom se nazivamo kršćanskom nacijom. Naš materinji jezik, jezik pomoću kojeg se sporazumijevamo i uz pomoć kojeg smo izgradili našu realnost, nije u srodstvu niti s jednim europskim jezikom. To također ima svojih vrijednih posljedica.

Babits Mihaly nas je naučio da je mađarski duh nastao iz spoja našeg karaktera koji smo donijeli s istoka i zapadne kršćanske kulture. Možemo dodati da je iz tog spoja nastao i naš način promišljanja i naš pogled na svijet. Taj duh nam je, međutim, ponekad donosio i poteškoće, nerazumijevanje, usamljenost, a ponekad i osjećaj otuđenosti. Unatoč svemu, u ovih tisuću godina naš kršćanski identitet i vjera održali su nas u samom srcu Europe. Zbog toga smo, od samih početaka pa sve do današnjih dana, ostali vjerni kulturi našeg materinjeg jezika i ponosni smo na naš tisućljetni doprinos uzdizanju Europe.

Valja ljubiti i bližnjega, ali i sebe

U Evanđelju po Marku, Kristova druga zapovijed glasi: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." U Europi se u posljednje vrijeme ova Kristova zapovijed često spominje. Time nam žele nametnuti osjećaj krivnje što unatoč našem kršćanskom podrijetlu ne želimo, dapače, ne dopuštamo naseljavanje milijuna ljudi iz drugih krajeva svijeta u Europu.

Međutim, ova zapovijed sastoji se od dva dijela i naši tužitelji zaboravljaju taj njezin drugi dio: Osim što smo dužni ljubiti bližnjega svoga, dužni smo i ljubiti sebe same. Ljubiti samoga sebe znači čuvati i stajati iza onoga tko smo i što smo. Ljubiti samoga sebe znači i ljubiti svoju domovinu, naciju, obitelj, mađarsku kulturu i europsku civilizaciju. U ovakvim okvirima rodila se i može se rađati naša sloboda - mađarska sloboda - svaki put iznova.

Stoljećima smo živjeli znajući da je mađarska sloboda zalog europskoj slobodi. S tim poslanjem smo se suprotstavili osvajanjima Osmanskog carstva, to poslanje je naoštrilo mač Petofija i njegovih kolega pobunjenika i to poslanje je dalo hrabrosti junacima mađarske protukomunističke revolucije iz 1956. Naš Ustav kaže sljedeće: "Ponosni smo što je sveti Stjepan prije tisuću godina postavio mađarsku državu na čvrste temelje, te je učinio dijelom kršćanske Europe", kao i: "Priznajemo ulogu kršćanstva u očuvanju nacije."

Budimpešta

Kršćansku kultura je izvor

Kad povlačimo granice našeg identiteta, onda ističemo kršćansku kulturu kao izvor našeg ponosa i ono što nam daje snagu za naš opstanak. Kršćanstvo predstavlja i kulturu i civilizaciju. U njoj živimo. Nije bitno koliko nas odlazi u crkvu ili koliko ih je iskrenih od onih što se mole. Kultura je realnost naše svakodnevice: Naš način komuniciranja, ponašanja, koliko smo puni razumijevanja prema drugima, kako se ophodimo jedni prema drugima, kako stupamo na ovaj svijet i kako s njega odlazimo. Europskom čovjeku kršćanstvo daje moralne smjernice u svakodnevnom životu. U dvojbama svakodnevice, ono će nam dati mjerilo i smjer djelovanja. Kršćanska kultura će nas usmjeriti u životno dvojbenim pitanjima. Ona će nam odrediti shvaćanje što je dobro, a što nije, shvaćanje o muško-ženskom odnosima, obitelji, poslu i poštenju.

Naša kultura je kultura života. Naša početna točka, alfa i omega naše životne filozofije, vrijednost je života, dostojanstvo koje je svaki čovjek dobio od Boga. Bez toga ne možemo vrednovati "ljudska prava" i slične moderne termine. Iz toga proizlazi naša dvojba može li se naša kultura primijeniti na civilizacije koje su nastajale na drugačijim temeljima.

Ne želimo da nam oduzmu blagdane

Temelji europskog života nalaze se sada pod napadom. Samopodrazumijevajuće poimanje europskog života je u opasnosti: to su one stvari o kojima čovjek ne mora duboko promišljati, već se one za nas podrazumijevaju same po sebi. Bit kulture je upravo u tome da ako se ona sama po sebi ne podrazumijeva - ljudi je počinju gubiti. Nećemo se imati za što pridržati, nećemo imati prema čemu podesiti svoje vrijeme i ni prema čemu podesiti svoj kompas. Neovisno o tome idemo li u crkvu ili ne i - ako idemo - u koju crkvu idemo, ne želimo Badnju večer provesti iza navučenih zavjesa, da slučajno Božićem ne bismo povrijedili nečije osjećaje.

Ne želimo preimenovanja naših Božićnih sajmova, a još manje se želimo skrivati iza betonskih barikada! Ne želimo da nam djecu ostave bez radosti iščekivanja Svetog Nikole i anđela. Ne želimo da nam oduzmu blagdan Uskrsnuća. Ne želimo da nam vjerske svetkovine i vjerski obredi prolaze u tjeskobi i strahu. Ne želimo da nam za Novu godinu uznemiravaju supruge i kćeri.

Mi Europljani smo kršćani. Sve je ovo naše, to je naš život. Za nas je prirodno vjerovati da se Isus rodio, da je razapet, umro za nas te da je nakon toga uskrsnuo. Naši blagdani se podrazumijevaju sami po sebi i od njih očekujemo da nam daju smisao svakodnevici. Kultura ima sličan način funkcioniranja kao imunološki sustav čovjeka - dok radi ne primjećujemo ga. Kada pak oslabi - odmah ga primijetimo i postane nam bitan. Kada nam žele retuširati križeve, kada žele skinuti križ sa spomenika Ivana Pavla II., kada žele promijeniti način na koji slavimo naše blagdane - zvona na uzbunu zazvonit će kod svakog savjesnog stanovnika Europe. A uzbunit će se i oni za koje je kršćanstvo, kako je to GyulaJuhasz rekao, poganstvo posipano svetom vodicom. Uzbunit će se i oni koji su poput "kršćanske ateistkinje" Oriane Fallaci zabrinuti za Europu.

Napad ne temelje našeg života

Danas je napad usmjeren na temelje našeg života i svijeta. Imunološki sustav naše Europe namjerno se oslabljuje. Ne žele da budemo ono što jesmo. Žele da postanemo nešto što ne želimo biti. Žele da se izmiješamo s narodima pristiglim iz drugih krajeva svijeta te da se potom radi izbjegavanja problema koji će iz toga proizaći - promijenimo. U svjetlosti Božićnih svijeća jasno vidimo da su napadaji na kršćansku kulturu zapravo nastojanje da se uništi Europa. Žele nam oduzeti naš način života i zamijeniti ga nečim što nije naš način života. U zamjenu za naš dosadašnji način života nude nam neki novi i "prosvijetljeni" život. To je, međutim, utopija: ne nešto što proizlazi iz stvarnog života, već plod apstraktnog, teoretskog pametovanja. Utopije su snovi: potencijalno predivni i zato privlačni. Ali one su jednako nedosljedne, neprobojne, opskurne i besmislene kao i snovi. U utopijama se ne može živjeti i one nam ne mogu biti vodilje.

Ne možemo tvrditi da je kršćanska kultura vrhunac savršenstva. Ključ kršćanske kulture nalazi se baš u tome što smo svjesni nesavršenstva, uključujući i naše vlastito nesavršenstvo, ali smo naučili živjeti s time, iz toga vući inspiraciju i snagu za napredak. Baš se iz tog razloga mi Europljani već stoljećima trudimo učiniti svijet boljim. Prednost nesavršenstva jest da se trudimo biti bolji. I tu mogućnost nam žele oduzeti oni koji nam obećavaju jedan lijep, novi, izmiješani svijet. Žele nam uništiti sve ono što moramo sačuvati za naše buduće generacije. A moramo to sačuvati za naše potomke, i to je naša obveza, jer je to ono isto za što su se naši predci borili i, ako je trebalo, krvarili.

Europa će biti kršćanska ili je neće biti

Sve do prije nekog vremena nije se moglo čuti za činjenicu da su osnivači - oci Europske unije - prije šezdeset godina zacrtali pravac njezina razvoja. "Europa će biti kršćanska ili je neće biti", rekao je tada Robert Schuman. Godina 2017. je postavila povijesni zadataka pred europske države. Slobodne europske nacije, od slobodnih građana birane nacionalne vlade dobile su novi zadatak - moraju obraniti kršćansku kulturu. Ne nauštrb drugih nego radi samih sebe, radi obitelji, nacije, države i "domovine domovina" - naše Europe.

Godine 2017. smo uvidjeli kako vođe europskih država imaju različite poglede na taj zadatak. Postoje oni koji smatraju da taj problem nije stvaran. Neki smatraju da je sve ovo napredak. Postoje pak i oni koji su stali na put predaje. Postoje i oni koji prekriženih ruku čekaju da taj problem riješi netko drugi za njih.

Mađarska tisućljetna povijest svjedoči da mi nismo jedni od njih. Mi se krećemo drugim pravcem. Naš početni stav je oduvijek bio da imamo pravo živjeti našim načinom života! Kad smo imali potrebnu snagu to pravo smo i branili. Zato godinama radimo bez prestanka na tome da Mađarsku učinimo snažnijom i ponovno je postavimo na vlastite noge.

Gledajući na 2018. godinu možemo reći da ćemo sve dok je nacionalna vlada na čelu države, pametno, smireno, ali i beskompromisno raditi na opstanku naše kršćanske kulture i domovine te na tome da Europa ostane europska.

Svima vam želim sretan Božić!

Viktor Orban, predsjednik vlade Mađarske

 

Kategorija: