Molitveni dan za Domovinu na Bobovcu

Sedamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaesto hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih i redarstvenih snaga BiH upriličen je 20. listopada.

Misno slavlje na Bobovcu, koji se nalazi na području župe Kraljeva Sutjeska, predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić u zajedništvu s mons. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom u Bosni i Hercegovini i preč. Matejem Jakopićem, vojnim vikarom u Sloveniji te 40-ak svećenika.

Sudjelovalo je mnoštvo vjernika koje je u potpunosti ispunilo bobovački plato. Među nazočnima bili su: predsjednik F BiH Marinko Čavara, ministrica obrane BiH Marina Pendeš, veleposlanik RH u BiH Ivan del Vechio, te hrvatski generali OS BiH predvođeni Ivicom Jerkićem i načelnik Glavnog stožera Vojske RH general MIrko Šundov.

Također tu su bili i vojni atašei: Slovenije, Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država.

Sjećajući se Stjepana i Katarine

Na početku je nazočnima uputio pozdrav preč. Željko Čuturić, generalni vikar Vojnog ordinarijata u BIH koji je izrazio zahvalnost svima koji su doprinijeli organizaciji ovoga Molitvenog dana, a na osobit način pripadnicima OS BiH. 

Uvoreći u misno slavlje kardinal je rekao da "želimo moliti za pravedni mir u Bosni i Hercegovini, ali i za sve one koji nam žele oprati pamet i omraziti ovu zemlju".

Prigodnu propovijed uputio je vojni biskup u BiH don Tomo Vukšić. Na temelju misnoga odlomka iz Lukina evanđelja (12,8-12) ukazao je na važnost slušanja i prihvaćanja Isusovih riječi. "Kao vjernici, željni slušati Isusovu riječ i željni susreta s njim pod misnim prilikama kruha i vina, slično smo se i mi jutros uspinjali na ovu zaravan, koja je skoro iste nadmorske visine kao Jeruzalem. Došli smo ovdje, da se sjećamo i da molimo. Stoga s ponosom podsjećamo, da su nekadašnji zakoniti vladari ove zemlje nosili ime Stjepan Katarina. I svakomu razboritom dosta! Jer ta imena već sama po sebi nose bremenitu poruku, koju uopće nije potrebito tumačiti", istaknuo je biskup te dodao: "Činimo to rado i sa zahvalnošću, ponizno i u molitvi, otvoreni i s poštovanjem prema svakom drugom i drukčijem imenu, ali i odlučni u uvjerenju, da nam nitko ne bi smio ni pokušati, a kamoli stvarno nametati zaborav kao pravilo. Jer sjećanje je naša obveza prema istini i dug prema precima i vlastitoj prošlosti. A naše vršenje toga je dio neotuđive slobode."

Molitvene nakane

Navodeći molitvene nakane s kojima su vjerici došli na Bobovac poručio je: "Molimo Boga također, da milostivim okom pogleda i blagoslovi našu domovinu i sve ljude koji u njoj žive, da ju obdari napretkom i razvitkom u svakom dobru i slozi, da sve njezine stanovnike zaštiti od neprijateljstava i mržnje, od sukoba i rata, od raznih bolesti i gladi, od mržnje i nesloge, od svađe i nemira. Da se pojedinci i narodi u njoj uzajamno poštuju i uvažavaju, da se svi natječu u čuvanju dostojanstva drugoga, da se ispravljaju počinjene nepravde, da nitko nikoga ne ponižava niti majorizira, da se donese zakon koji će svakom narodu osigurati mogućnost da sebi bira predstavnike, da se pošteno izabrani predstavnici natječu u služenju svima, da nestane korupcija, da se omogući povratak izbjeglica, da se poštuju prava radnika, da se ne guše proročki glasovi koji upozoravaju na pogubnost zakona koji ne štite pravdu, da se prihvati istina kako je svaka nepravda Bogu mrska (usp. Jdt 5,17; Ps 5,5; Sir 10,7) i da je u svakom narodu Bogu mio onaj koji čini pravdu (usp. Dj 10,34-35), da se cijeni poštenje i poniznost, da se zaustavi iseljavanje, da se osnažuju optimizam i nada mladih kroz gospodarski razvitak, da svaki čovjek može dostojno živjeti od plodova svoga rada, da se širi sloboda i istina, da se štiti život od začeća, da se poštuje dostojanstvo žene i zaštite prava djeteta i majke."

Okupljanje kod rijeke Bukovice

Nadalje je biskup Tomo na temelju svetopisamskoga čitanja ukazao na tri značajke: prvo, da se valja priznati Isusovim i u današnjem svijetu; drugo, da je na razini društvenoga života, hula protiv Duha Svetoga u odbijanju nauka Isusova da su svi ljudi braća i sestre i da svi ljudi i narodi imaju jednaka prava i dostojanstvo; i treće, da Isus upućuje i danapšnjim svojim nasljedovateljima upozorenje, ohrabrenje i utjehu riječima: „Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći“

"Kao vjernici s pouzdanjem pristajemo uz nauk Sv. Pavla, da je naša vječna domovina na nebesima (usp. Fil 3,20). I svjesni smo pri tomu, da se put u nebesku domovinu zove izgrađivanje zemaljske domovine, poštivanje njezinih ljudi i svih putnika i namjernika, koji se u njoj nađu jer, kao što se čita u Svetom pismu: 'Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Vjera ako nema djela, mrtva je u sebi' (Jak 2,14.17)", zaključio je mons, Vukšić.

Za vrijeme sv. mise molitvu vjernika izrekli su pripadnik Oružanih snaga BiH i djelatnica policije.

Na kraju euharistijskog slavlja vrhbosanski nadbiskup je predvodio molitvu za domovinu. 

Tijekom sv. mise pjevao je Zbor bogoslova Franjevačke teologije iz Sarajeva Fra Nenad Dujić, pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Molitveni dan za domovinu započeo je i završio već tradicionalnim okupljanjem hodočasnika kod rijeke Bukovice podno Bobovca kamo su se poslije svete mise vjernici vratili na vojnički grah.

KT

 

Kategorija: