Misa sjećanja za žrtve rata u selu Bilivode

Sedmu godinu za redom na prvu subotu u kolovozu u selu Bilivode, koje teritorijalno pripada župi Sv. Josipa u Zenici slavljena je sv. misa za sve prognane i ubijene žitelje toga kraja.

Uz sudjelovanje oko 300 vjernika euharistijsko slavlje predslavio je domaći sin don Dražen Kustura, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije na postdiplomskom studiju komunikologije u Rimu.

U prigodnoj propovijedi najprije se osvrnuo na svetopisamsko čitanje iz knjige Levitskoga zakonika koje govori o jubilarnoj godini kada se zemlja vraća pravim vlasnicima. „Toliko je sličnosti između hrvatskoga i izabranoga Božjega naroda. I jedan i drugi su dugo čeznuli za slobodom i domovinom, za slobodom, ali istovremeno toliko često su vodili ratove i bili meta susjeda koji su ih željeli pokoriti, no opstali su zahvaljujući vjeri i zajedništvu“, istaknuo je don Dražen te pozvao okupljene na čuvanje uspomena na rodni kraj.

„Ne znamo što nam budućnost donosi, ali ovo naše godišnje okupljanje je znak nade da nismo zaboravili odakle potječemo kao ni žrtvu koju smo podnijeli. Sjećamo se naših ubijenih sunarodnjaka ne zbog osvete ili mržnje prema onima koji su to učinili, nego radi oprosta kako bi mlađe generacije naučile cijeniti slobodu i mir“, zaključio je.

Prije završnog blagoslova izmoljeno je zajedničko opijelo za sve žrtve protekloga rata, a posebno za četvoricu Bilivođana: Jozu Krištu (1926.), Luku Šestana (1930.), Mirka Letića (1948.) i Ivu Kusturu (1921.) koje su muslimanske snage u travnju 1993. na okrutan način pogubile, a tijela prve trojice i zapalila u jednoj vikendici.

Nakon sv. mise druženje je nastavljeno uz obiteljski stol i zvuke narodnog melosa gdje su se sustolnici imali priliku susresti, razgovarati te prisjetiti nekih ljepših vremena. Također je odigrana i nogometna utakmica između oženjenih i neoženjenih kao što se igrala svake nedjelje prije rata.

Selo Bilivode je nekoliko kilometara udaljeno od župne crkve Sv. Josipa. Prije rata u njemu je živjelo oko 250 Hrvata katolika, a danas tu živi samo jedna baka - Katica Mijač, dok su posljedice rata i dalje uočljive na svakom koraku.

Stoga je godišnje okupljanje i dan sjećanja na žrtve ujedno i ohrabrenje da Zeničani nisu zaboravili svoj rodni kraj niti žrtvu koju su podnijeli u proteklom ratu.

KT