CRKVA SE NEĆE SAMO KAJATI

Žrtve, koje, usprkos svemu, nisu prestale biti vjernici, kazale su kako žele „novu“ i „bolju“ Crkvu, Papa Franjo i biskupi okupljeni prošloga tjedna u Vatikanu navijestili su im takvu, željenu Crkvu.

Piše: Josip Vričko

Prema izvješću UN-a u jednoj Općoj studiji o nasilju nad djecom, godišnje se 150 milijuna djevojčica i 75 milijuna dječaka mlađe od 18 godina prisiljava na spolne odnose i ostale oblike spolnog zlostavljanja. Rečeno je izvješće prošlogodišnje, a uoči vatikanskog sastanka predsjednika biskupskih konferencija na temu Zaštita maloljetnika u Crkvi, Norveška državna televizija (NRK) objavila je kako gotovo 170 vojnika od 16 000 pripadnika norveških oružanih snaga tvrdi da su bili žrtve silovanja ili pokušaja silovanja u 2018.

Stručnjacima je upadljiva činjenica da su skoro polovica muškarci Uz to, norveški mediji navode kako je 35 vojnika tvrdilo da su njihovi nadležni zloupotrebljavali svoj položaj da bi na podređene izvršili pritisak da sudjeluju u seksualnoj aktivnosti. Dakle, to je svijet u kojem živimo.

Naoružani vjerom

A u tome svijetu, u Crkvi se događa najmanji postotak zlostavljanja – oko dva posto. No, nitko od prošloga tjedna u Vatikanu nazočnih biskupa neće kazati: Samo dva posto. Naprotiv, Sveti Otac će navijestiti: „Pred bolnim seksualnim zlostavljanjima koja su počinili crkveni ljudi na štetu maloljetnika započinjemo naš put naoružani vjerom i duhom maksimalne jasnoće, hrabrošću i konkretnošću.“

Zapravo, Sveta Stolica je od početka ovoga stoljeća, ponajprije zahvaljujući djelovanju kardinala Ratzingera započela i dovršila veliku obnovu kanonskih normi kako bi se razmotrili slučajevi zlostavljanja, obnavljajući kazne, procedure i nadležnosti. A u motu propriju Zaštita svetosti sakramentaIvana Pavla II. iz 2001., zločin seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane klerika uvršten je među najteža kaznena djela, koja spadaju u nadležnost Zbora za nauk vjere.

I rečeni crkveni susret pastira s, kako je kazano, "sinodskim" obilježjima bez presedana pokazuje da je borba sa zlostavljanjem koje su počinili članovi klera, u sadašnjem povijesnom kontekstu, za papu Franju prioritet. Slijedom čega se onda može kazati kako se ispunila želja nadbiskupa Želimira Puljićauoči povijesnog vatikanskog skupa. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije kazao je, naime, kako je ovo vrijeme čišćenja i da bi volio da vatikanski susret bude istinski doprinos općem dobru, da, dakle, bude i liturgijski i crkveni i pokornički.

Uobičajene osude nisu dovoljne

„Ali, ne bih volio“, naglasio je mons. Puljić, „da samo na tomu ostanemo, da se, eto, samo kajemo. Volio bih da to bude širi doprinos u otkrivanju cjelovite istine o ugroženosti djece svijeta, kao i informiranju i objašnjavanju ljudi o tom strašnom zlu. Hajdemo se skupa boriti za zaštitu svih onih koji su ugroženi, od najmlađih do najstarijih. A ovog trenutka toliki su milijuni ugrožene djece koja pate i koja će tu traumu nositi cijeloga života“.

Potvrda da se Crkva neće samo kajati su, prije svega, smjernice koje je Sveti Otac predao sudionicima sastanka, a koje će biti polazna točka. Smjernice imaju 21 točku za, kazao je papa Franjo, promišljanje. Ali, i za konkretno djelovanje, ono, naime, na čemu baš Papa, duboko svjestan kako uobičajene osude pedofilije u Crkvi (više) nisu dovoljne, inzistira.

Uz konkretno djelovanje, jasno je nakon trodnevnoga vatikanskog skupa, transparentnost je još jedna važna smjernica. Predstaviti sve informacije i činjenice o opasnostima zlostavljanja i njihovim učincima te kako prepoznati znakove zlostavljanja i kako prijaviti sumnju na spolno zlostavljanje. Sve se, stoji u točki 20 "Franjinih smjernica", mora učiniti u suradnji s roditeljima, učiteljima, stručnjacima i građanskim vlastima.

Vratio bih se, međutim, još jedanput na ono što je uoči odlaska u Vatikan konstatirao mons. Puljić, a to je da su se „neki svećenici ušuljali premda su znali da im nije mjesto u svećenstvu“. Ovaj „slučaj“, pak, tretira točka 17 u kojoj se naglašava kako treba osigurati da psihološku procjenu kandidata za svećenstvo i posvećeni život provode kvalificirani i provjereni stručnjaci.

Poruka žrtve

Crkva je, dakle, djelom pokazala kako se neće (samo) kajati već će učiniti sve (konkretno) da bude čista. Jer to - po svom poslanju - mora biti. Uostalom, i žrtve, koje, usprkos svemu, nisu prestale biti vjernici, kazale su kako žele „novu“ i „bolju“ Crkvu. A poruka jedne (južnoameričke) žrtve ima poseban značaj: „Poslušajte ono što Papa želi učiniti i nemojte samo klimati glavom na njegove riječi u znak odobravanja. Pomognite uspostaviti povjerenje prema Crkvi“.

I na kraju, Crkva je nakon vatikanskog skupa izabrala put. Ni lak ni kratak. Nužno je, međutim, da se ne zaborave i na desetine milijuni onih (iz rečenoga UN-ova izvješća) koji stradaju u drugim segmentima društva. Uloga medija u tomu je vrlo značajna. Pri čemu treba kazati kako senzacionalizam, kojega je bilo, da ne velim koji je dominirao kada je riječ izvještavanju o zlostavljanju maloljetnika od strane svećenika – neće doprinijeti rješavanju ovoga problema.

 

Kategorija: