Sv. JOSIP I OTAJSTVO CRKVE

Sv. Josip službeno je proglašen zaštitnikom cijele Crkve, a papa Ivan XIII. proglasio ga je zaštitnikom II. vatikanskog koncila te - na izričiti poticaj biskupa Petra Čule - uvrstio u misni Rimski kanon.

Osmoga prosinca 1870. papa Pio IX. svečano je proglasio sv. Josipa patronom opće Crkve, i to tako što je toga dana istodobno za vrijeme mise u rimskim bazilikama sv. Ivana u Lateranu, sv. Marije Velike na Eskvilinu i sv. Petra u Vatikanu bio pročitan dekret »Quemadmodum Deus« Kongregacije za obrede.

Sv. Josip - Patron Crkve

To ne znači da mu taj naslov nije i prije toga pripadao, kao što ni proglašenje nekoga svetim ne znači da svetost dotične osobe nije i prije toga postojala. Naprotiv, proglašenje svetim pretpostavlja već prethodnu svetost. Time Pio IX. nije sv. Josipu pridodao nikakvo novo dostojanstvo niti neku novu zadaću. On je samo pred očima cijele Crkve proglasio njegovo poslanje, koje je on već i prije toga imao. Stoga ćemo pisati o značenju i dalekosežnosti tog naslova koji je Papa dodijelio glavi sv. Obitelji. Tu prije svega pitamo: Što znači biti patron u teološkom smislu te riječi?

To u prvom redu znači biti zaštitnik, branitelj, na duhovnoj i na vremenitoj razini. On je dobra providnost za one koji su njemu povjereni, providnost za njegove štićenike. On je taj koji će njihovu stvar uzeti u ruke i usmjeriti na Božji spasenjski plan. Patron stoji u vezi s Kristom koji je naš zastupnik i zagovornik kod Oca (usp. 1 Iv 2, 1). Patron je nadalje životni uzor koji nas privlači i potiče da u životu budemo njemu slični u vjernosti prema Bogu i njegovu Zakonu, u ljubavi prema Mariji i Isusu te u izvršavanju svojih svakodnevnih dužnosti i obveza prema bližnjemu.

Na 50. obljetnicu proglašenja (1920) papa Benedikt XV. podsjetio je na značenje i smisao patronata sv. Josipa u motupropriju »Bonum sane«, u kojem ističe da Crkva »treba svoga svetog zaštitnika kako bi on omogućio mir reda u Crkvi«, koji je potreban za mir u svijetu.

Liturgija Crkve opisuje vrlo lijepo pojam patrona u novom predslovlju svetih. Tu se kaže: »Njihov život nam je primjer, njihov zagovor pomoć, zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva.« Moglo bi se jednako tako navesti i cijelo 7. poglavlje dogmatske konstitucije o Crkvi »Lumen gentium«, u kojoj II. vatikanski koncil govori o nasljedovanju, čašćenju i zagovoru svetih na nebu. Prema etimologiji same riječi može se zaključno reći da je patron otac, a da su štićenici njegova posvojena djeca, njegova duhovna djeca. Među njima vlada ljubav, povjerenje, odanost i požrtvovnost, kao što je to karakteristično za svaki prirodni odnos između oca i njegove djece.

Kategorija: 

Dog