Čovjek je jednom ukrao hrane i kralj je naredio da ga se objesi. Na pitanje ima li pred smrt štogod reći, lopov je odgovorio: „Znaš li kralju da ja mogu posijati sjeme jabuke koje će za jednu noć narasti i donijeti plod. Radi se o tajni koju mi je otac rekao i smatram da bi bilo šteta da s njom umrem.“
Sutradan je određeno vrijeme da se posije sjeme. Lopov iskopa rupu i reče: „Ovo sjeme može posijati samo onaj koji nikada ništa nije ukrao ili uzeo nešto što njemu ne pripada. Ja, budući da sam lopov, očito to ne mogu uraditi.“
Kralje je stoga zamolio svojeg prvog ministra da posije sjeme. No, on oklijevajući reče: „Vaša Visosti, kad sam bio mlad, sjećam se da sam zadržao stvar koja mi nije pripadala. Ne mogu posijati sjeme.“
Kada je kralj zamolio rizničara da on posije sjeme, ovaj se ispričavao ističući da je mogao nekoga prevariti za nešto novca. Kralj napokon odgovarajući rizničaru, reče da se sjeća da je i on jednom uzeo i zadržao skupocjenu stvar koja je pripadala njegovom ocu.
Lopov im se okrenu i reče: Svi vi ste moćne i uvažene osobe. Vama ništa ne treba a ipak ne možete posijati sjeme. A ja, koji sam ukrao malo hrane da bih preživio, trebam sada biti obješen.“ Kralj, uvidjevši njegovu mudrost, oprosti mu!
