Anđeli s jednim krilom: Priča o ebanovini i slonovači

Počelo je Chopinom, Bachom i Beethovenom, a onda su otkrile da imaju više zajedničkog nego što su mogle pomisliti.

U proljeće 1983. godine Margaret Patrick došla je u centar za rehabilitaciju starijih osoba na fizikalnu terapiju. Kad je Millie McHugh, dugogodišnja djelatnica, predstavila Margaret ostalima u Centru, primijetila je tugu u Margaretinim očima kada je ugledala glasovir.

“Nešto nije u redu?” pitala je Millie.

“Ne”, odgovorila je Margaret blago. “Samo pri pogledu na glasovir naviru mi sjećanja. Glazba mi je bila sve prije moždanog udara.”

Millie je bacila pogled na Margaretinu ukočenu desnu ruku, a žena joj je prepričala neke od najsvjetlijih trenutaka svoje karijere. Odjednom je Millie rekla:

“Pričekajte ovdje. Vratit ću se za čas.”

Malo poslije došla je u pratnji niske, sjedokose žene s debelim naočalama. Žena je hodala uz pomoć štapa.

“Margaret Patrick, ovo je Ruth Eisenberg!” kazala je Millie. Zatim se nasmiješila. “I ona je svirala glasovir, ali kao i Vi, ne može svirati nakon moždanog udara. Gda Eisenberg može koristiti desnu ruku, a Vi lijevu, i imam osjećaj da biste vas dvije mogle učiniti nešto prekrasno.”

“Znate li Chopinov valcer u d-molu?” pitala je Ruth. Margaret je klimnula. Sjele su jedna pokraj druge na glasovirsku klupicu. Dvije zdrave ruke jedna s dugačkim, otmjenim crnim prstima, a druga s kratkim, debeljuškastim, bijelim skladno su prelazile po tipkama od ebanovine i slonovače.

Od tog su dana stotinu puta sjele za glasovir. Margaret bi svoju bespomoćnu ljevicu položila na Ruthino koljeno. Dok je Ruth zdravom rukom svirala melodiju Margaret je svojom zdravom rukom svirala pratnju. Njihovo je sviranje oduševilo televizijske gledatelje, slušatelje po crkvama i školama, u centrima za rehabilitaciju i staračkim domovima. A njih dvije dijelile su mnogo više od same glasovirske klupice. Počelo je Chopinom, Bachom i Beethovenom, a onda su otkrile da imaju više zajedničkog nego što su mogle pomisliti. Obje su prabake i udovice, obje su izgubile sina, obje su još mogle mnogo toga dati, ali ne jedna bez druge.

Dijeleći s Margaret glasovirsku klupicu, Ruth je čula kako kaže: “Glazba mi je bila oduzeta, ali Bog mi je dao Ruth.” Očito je Margaretino uvjerenje prešlo i na Ruth, a za protekle godine otkako sviraju zajedno, Ruth kaže: “Sastavila nas je Božja providnost.”

I to je priča o Margaret i Ruth, koje same sebe nazivaju Ebanovinom i Slonovačom.

Margaret Patrick

Foto: www.pexels.com

Kategorija: