SVJEDOČANSTVO SVEĆENIKA: ZBOG SRAMA SAM TO JUTRO RAZMIŠLJAO NE STAVITI KOLAR, ALI UPRAVO JE ON ZA JEDNU DUŠU BIO PRESUDAN

Foto: Shutterstock.com

“Bez obzira što sam ja mislio o kolaru proteklih nekoliko dana, ona je u njemu vidjela znak nade i Kristove prisutnosti.”

Velečasni Jonathan Slavinskas katolički je svećenik koji svoju službu vrši u saveznoj američkoj državi Massachusetts. Prema vlastitim riječima, svakog jutra kada stavi kolar moli “za dublju svijest o velikoj odgovornosti i značaju onoga što on predstavlja”, svjestan “svoje grešnosti i nevrijednosti”.

Upravo je nošenje tog svećeničkog kolara nakon objavljivanja izvještaja o seksualnim zločinima u Pennsylvaniji, i slučaja povezanog s kardinalom McCarrickom, za vlč. Slavinskasa postalo teško breme, ali i neočekivani izvor utjehe i ostvarenja smisla njegova svećeničkog poziva, o čemu je posvjedočio na svome Facebook profilu.

“Sa svakom novom pričom [o zlostavljanjima], moje srce se sve više trgalo slušajući o boli koja je nanesena. Kao rezultat teškog grijeha, kolar je postao potpuna suprotnost onoga što bi trebao predstavljati”, opisao je vlč Slavinskas svoje svećeničko iskustvo proteklih nekoliko tjedana, dodavši kako se neprestano pitao: “Koliko ljudi gleda u moj kolar i pita se – ‘Je li i on jedan od njih?’”

Te su ga misli dovele do toga da jednog jutra nije želio staviti svoj kolar. “Bio sam umoran. Bio sam ljutit. Nisam htio biti stavljen u isti koš s onime što je sada počeo predstavljati”, napisao je iskreno svećenik posramljen svim skandalima koji su nedavno izbili.

Ipak, stavio je svoj kolar i toga jutra, jutra kada je posjetio svoje župljane koji su ležali u bolnici.

Dok je hodao bolnicom, prepričava vlč. Slavinskas, jedna mu je žena prišla straga pitajući ga je li on katolički svećenik. “Bio sam spreman pretrpjeti udarac”, prisjeća se, “ali nakon što sam se okrenuo i rekao: ‘Da’, sa suzama u očima pitala me je bih li dao bolesničko pomazanje njezinom bratu koji je imao pedesetak godina i koji je umirao od raka.”

“Bez obzira što sam ja mislio o kolaru proteklih nekoliko dana”, nastavlja vlč. Slavinskas, “ona je u njemu vidjela znak nade i Kristove prisutnosti. Da sam odlučio ne nositi ga, njezin bi brat umro bez potrebnih sakramenata, a cijela njezina obitelj možda ne bi iskusila utjehu u Kristu, koju su osjetili kada smo se okupili oko njega u molitvi.”

“Kod kolara se ne radi o meni, nego o Kristu”, zaključio je, potaknut ovim događajem, američki svećenik, “radi se o prisjećanju da ne putujemo sami ovim svijetom. Ponavljam, zasigurno ga nisam vrijedan nositi, ali shvaćam da ga nisam pozvan nositi zbog sebe, nego zbog drugih. Kada ga stavim, moram se sjetiti da se moram boriti više i snažnije kako bih neprestano izrastao u svetog Božjeg svećenika, kako bih za druge bio most, a ne prepreka.”

Ivo Džeba | Bitno.net