TKO JE PRAVEDAN A TKO NEPRAVEDAN?

Biblija je uvijek veoma konkretna. Vjernički se život živi u svakodnevnoj stvarnosti, a ne negdje u nekoj maglovitoj vjeri. Pravednost se ostvaruje ovdje na ovome svijetu.

Piše: Anto Orlovac

Kod proroka Ezekiela čitamo što Bog o tomu misli i od svojega vjernika očekuje. Prorok je to izrazio ovim riječima:
„Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svojega i ne prilazi ženi dok je nečista; nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gola odijeva, ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini - taj je zaista pravedan i taj će živjeti, riječ je Jahve Gospoda.“ (Ez 18,5-9)

Pravedan je čovjek, dakle, onaj koji se drži ovih pravila:
on poštuje zakon i pravdu; to je temelj međuljudskih odnosa, a ujedno i odgovor onima koji pravednost sučeljavaju ljubavi, kao da bi ljubavi bez pravednosti moglo biti među ljudima;
drži se prave vjere kloneći se praznovjerja i kumira i, dakako, otpada od Boga i vjere što je u svakoj vjeri velik grijeh; 
poštuje obitelj kao veliku vrjednotu i drži se pravila u obiteljskom životu bez obzira na javno mnijenje i sliku koju mediji o tomu prave obezvrjeđujući obitelj;
nije nasilan i agresivan u svojim postupcima, i to u svakom segmentu svakodnevnog života: od vožnje automobilom do ostvarenja bilo kojega svojeg prava;
poštuje tuđi imetak, ne prisvaja ga na različite spletkarske načine; korupcija je posve protubiblijski pojam – nje među vjernicima ne bi smjelo biti, jer tko joj podlegne, njemu je onda novac važniji od čovjeka;
ima otvorene ruke i srce prema gladnima, onima bez odjeće, što podsjeća na Isusovu priču o konačnom sudu gdje će svatko biti suđen po onomu što je učinio ili nije učinio bližnjemu u potrebi, a mogao je;
nije lihvar koji zbog novca iskorišćuje nepriliku bližnjega (kamata je u ono doba bila nešto nemoralno, a kad znamo kolike su danas – onda se s tim itekako slažemo, i danas je!);
gospodari sam sobom i svojim postupcima da ne učini nikakvo nedjelo, ništa što čovjeka nije dostojno, čega bi se imao stidjeti;
sudi pravedno, nepristrano, dakle i desne i lijeve, i bogate i siromašne (od ovoga bi DORH i pravosudne ustanove u drugim zemljama mogli puno naučiti);
drži se Dekaloga, Božjih zapovijedi, jer je pravljen po mjeri čovjeka;
uvijek postupa po istini, igra otvorenih karata, nema zakulisnih igara, spletaka i prijevara.

Eto popisa značajki onoga koji je u Božjim očima pravedan, dakle ispravan. A pravednik u biblijskom izričaju nije samo pravičan čovjek, nego zapravo ispravan, rekli bismo, svet čovjek u svakom pogledu. Njemu Bog obećava život i blagoslov.

A sve ono protivno, grijeh je, prorok veli žešće: „gadost.“ A od gadosti se čovjeku gadi. I Bogu! Zato Bog takvomu prijeti i ne daje mu budućnosti. Za njega neće biti života. Prorok nastavlja:

„Ali porodi li on sina nasilnika koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; posuđuje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti.“ (Ez 18,10-13)

Svatko može biti i pravedan i nepravedan, ispravan i neispravan. Ali svatko nosi odgovornost za svoj život.

Foto: Pixabay

 

Kategorija: