OBIČAJI U DOŠAŠĆU

Najbogatiji ciklus običaja svakako je onaj božićni, u sklopu kojeg su i običaji u Došašću. Došašćem ili Adventom Crkva smatra razdoblje od 4 tjedna koja prethode Božiću, dok u narodu početak tog predbožićnog razdoblja nije točno određen.

Kao prvo čelo Božića ponajviše se uzimaju sv. Barbara (4. prosinca), sv. Lucija (13. prosinca), a nešto rjeđe i sv. Nikola (6. prosinca). Ti su dani obilježeni karakterističnim darivanjem djece, sijanjem pšenice i predviđanjima. Sv. Lucija obiluje običajima. Tako je u Dalmaciji i Slavoniji uobičajeno darivanje djece, a u novije vrijeme to se darivanje, pod utjecajem sjevernoeuropskih naroda prenijelo i na sv. Nikolu. Tako je danas sv. Nikola čak i “najpoznatiji” darivatelj djece. Uz sv. Luciju javljaju se i vjerovanja vezana uz oči i svjetlo – tako je, osobito po Bosni, na Luciju bilo zabranjeno presti, tkati i šivati. U Slavoniji bi djevojka na tanjuriću unosila žeravicu u kuću, te predviđala o vrijednosti svog ručnog rada u nadolazećoj godini – ako žeravica nije pala s tanjurića, bio je to dobar znak. Ta vjerovanja vezana uz svjetlo ili žar vuku svoj korijen u samoj etimologiji imena Lucija, što na latinskom znači svjetlo, svijetliti. No, uz sv. Luciju ipak je najznačajniji običaj različitih predviđanja. Tako se po 12 dana između Lucije i Božića, ili po 12 kriški posoljenog luka predviđalo vrijeme za svih 12 mjeseci u nadolazećoj godini. Djevojke bi, pak, na 12 papirića ispisivale muška imena, te tako predviđale tko će im biti budući suprug.

Kako je Došašće vrijeme pripreme za Božić, tako se osim duhovne pripreme, i sam dom priprema za taj blagdan. Nekoliko dana prije Božića klalo, najčešće na sv. Tomu (21. prosinca), pa otuda i jedna od uzrečica “Sveti Toma, goni prasca doma”. Tih se dana moralo pripremiti pečenje, tzv. veselica, zaoblica, pečenica (prase ili purica). Tada se pripremaju i posebna peciva brojnih oblika i naziva. Ti su se kolači pekli od najboljeg pšeničnog brašna, bili su kružnog oblika, te na površini imali različite oblike izrađene od tijesta (motivi ptičica, klasova, prasca, pluga, itd). Često je preko čitave površine peciva bio, pomoću pletenice od tijesta, izrađen motiv križa koji je pecivo dijelio na 4 polja. U svakom od tih polja nalazio se neki od navedenih oblika. Jedno od tih peciva ili kolača bilo je najveće, najvažnije, te na stolu najistaknutije. Na njemu se često nalazila i božićna svijeća, a poznato je pod raznim nazivima: božićnjak, božićnica, česnica (u BiH), badnjak (u Slavoniji), koleda, koladek (u Hrv. Zagorju), luk (u južnoj Dalmaciji), itd.
U te se dane skrbilo i za vino, rakiju, smokve, orahe, lješnjake, jabuke, a pripremala se i božićna slama, božićna svijeća te zelenilo kako bi dom i ukućani spremni dočekali Badnjak i sam Božić.

Adventski vijenac

Vrijeme je Adventa, i svakim danom Božić je bliže. U crkvi i u našim domovima već po tradiciji u ovo doba stavljamo na stol adventski vijenac i svaki tjedan palimo po jednu svijeću više, u sve većem očekivanju Božića. Zapitamo li se pritom otkud taj vijenac u našoj tradiciji, koje je njegovo značenje, zašto baš četiri svijeće i svaki tjedan jedna svijeća više gori na njemu.

Običaj paljenja svijeća na adventskom vijencu način je na koji obilježavamo četiri adventska tjedna. Za katolike taj vijenac predstavlja život u duhovnoj tami, u očekivanju Isusa koji svojim dolaskom donosi svjetlo da obasja svijet.

Iako je adventski vijenac već dugo dio naše tradicije, korijeni njegova postanka prilično su nejasni. Zabilježeno je da su još pretkršćanska germanska plemena u dugim, hladnim prosinačkim noćima palila svijeće na vijencima od zimzeleni kao znak nade u dolazak toplih proljetnih dana, u njihovu svjetlost i toplinu. U Skandinaviji su pak, palili svijeće na «krugu zemlje» te zazivali ponovni dolazak ljeta i dugih dana. Već u srednjem vijeku kršćani su preuzeli ovu tradiciju, pa su im adventski vijenci poslužili u duhovnoj pripremi za Božić, u očekivanju krista, Svjetla svijeta koji će rastjerati tamu grijeha.

Simbolika adventskog vijenca je raznolika. Načinjen je od različitih vrsta zimzelenog bilja od kojih svako ima svoje značenje. Primjerice, lovor označava pobjedu nad patnjom, cedar snagu i izlječenje, a bor i božikovina besmrtnost. Lišće božikovine pak podsjeća nas na vijenac od trnja, što potvrđuje i jedna engleska legenda prema kojoj je Kristov vijenac od trnja bio i načinjen od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke.

Krug koji vijenac sačinjava, bez početka i kraja, simbol je vječnosti Božje, besmrtnosti duše i vječnog života u Isusu. Četiri svijeće na vijencu znak su četiri Adventska tjedna. Prema tradiciji svaki tjedan zamjenjuje po 1000 godina od Adama i Eve do Spasiteljeva rođenja. Te su svijeće najčešće ljubičaste boje – boje pokajanja, molitve, odricanja i dobrih djela koja činimo u ovom razdoblju. Svaki tjedan pali se jedna svijeća više, čime se najavljuje odlazak tame, a to svjetlo, koje nam je svakim danom sve bliže dolazi nam s Kristovim rođenjem.

Osim u crkvama, Adventski vijenac prisutan je i u našim domovima, i predstavlja priliku za zajedničku obiteljsku molitvu. Svijeće se najčešće pale nakon večere, a otac svakog tjedna moli Božji blagoslov kako za vijenac tako i za cijelu obitelj. Prilika je to da se za Isusovo rođenje pripremi molitvom i čitanjem prigodnih tekstova iz Svetog pisma.

Kako je Advent vrijeme priprema za Kristov dolazak, to je i vrijeme da u sebi probudimo vjeru, ne izgubimo iz vida pravi smisao Božića, budemo još budniji i sa svakom novom upaljenom svijećom na vijencu još više rasvijetlimo put Isusu.

Božićna pšenica

Na dan  Sv. Lucije pučki je običaj sadnja pšenice. Ovo prirodno zelenilo ukras je božićnoga stola, a simbolično predstavlja umiranje i ponovno rađanje prirode, te u kršćanskoj vjeri blagoslov ljetine. U kontinentalnoj Hrvatskoj uz pšenicu se na stol slažu jabuke, orasi i razne sjemenke, a u Dalmaciji naranče i bademi.

Pri sadnji pšenice svakako uključite svoje dijete. Zajedno odaberite lijep keramički ili porculanski tanjurić ili dublju zdjelicu. Zatim pokažite djetetu kako će staviti deblji sloj vate i navlažiti je vodom. Rasporedite pšenicu i stavite tanjurić na sunčano i toplo mjesto. Po potrebi je zalijevajte, ali ne previše (kako vam sjemenke ne bi popljesnivile ili listovi požutjeli). Iako je takav način sadnje vrlo praktičan i na stolu vrlo dekorativan, često je popraćen neugodnim mirisom.

Zato možete pšenicu posaditi i u klasičnu ili manju dekorativnu lončanicu. Možete nabaviti i manje porculanske ili staklene posude koje su vam ostale kao ambalaža pa ih dan prije s djetetom prigodno obojiti. Ujedno pšenicu možete staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana stavite u posudu zemlju (dva prsta manje od vrha), rasporedite pšenicu po cijeloj površini ili u sredini ostavite prostora ukoliko kasnije želite staviti svijeću. Po njoj rasporedite rahli sloj zemlje i stavite je u prozor, gdje će imati dovoljno svjetla i topline za klijanje.

Ovisno o uzrastu, dijete će s osobitim zadovoljstvom i budnim okom pratiti razvoj i rast pšenice. A na Badnju večer ukrasite je prigodnom svijećom i povežite vrpcom.

I tu priči nije kraj! Tek slijedi obiteljsko ukrašavanje božićne jelke i svečanog stola.