ASKEZA

Pojam askeza grčkog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „vježba“, „navika“, „podvig“.

Priredio: Dražen Kustura

U kršćanstvu, pa tako i u pravoslavlju, ovaj pojam označava proces „vježbanja“ u odricanju i oslobađanju od tjelesnih užitaka i potpunijeg predanja Bogu.

Prvotna svrha asketskog načina života je odvajanje onoga duhovnoga, čovjekove duše, od navezanosti na prolazni život. Time vjernik nastoji postići da ga ne ovladaju tjelesne strasti već da svoj život uvježba u krjeposti i vrlinama. Vjeruje se da na taj način čovjek doprinosi svom duhovnom uzdizanju.

Sam asketizam praćen je: postom, molitvom, mrtvljenjem, čitanjem i meditiranjem Svetoga pisma, odricanjem... Bit svega toga je izbjegavanje grijeha te približavanje onom stadiju u kojem su prvi ljudi bili prije pada u grijeh. Utemeljenje za ovakav način života može se pronaći u Pavlovoj poslanici Korinćanima u kojoj on navodi: „Mora se ovo raspadljivo obući u neraspadljivost“ (usp. 1 Kor 15,53).

U početku su se kršćanski askete najprije odvajali od svijeta ostajući u svojim domovima provodeći vrijeme u postu i molitvi, da bi vremenom napuštali svoja prebivališta te odlazili u osamljena mjesta živeći u samoći, najčešće u špiljama.

Osim u kršćanstvu, askeza je poznata i u drugim religijama, prije svega u islamu i hinduizmu. Osobito u istočnjačkim religijama ovim se pojmom označava uzdržavanje od: ubijanja, krađe, spolne nečistoće, laži, uporabe opojnih sredstava...

Foto: Pixabay.com