Što Biblija kaže o kršćanskom postu?

Odgovor: Sveto pismo kršćanima ne naređuje da poste. Ne radi se o nečemu što Bog traži ili zahtijeva od kršćana. U isto vrijeme, Biblija opisuje post kao nešto dobro, korisno i kao nešto što se očekuje. U Djelima apostolskim vidimo da su vjernici postili prije nego bi donijeli neku važnu odluku (Djela 13,4; 14,23). Post i molitva često se povezuju (Luka 2,37; 5,33). Previše često se prilikom posta usredotočava na izostanak hrane.

Međutim, svrha posta trebala bi biti u okretanju naših očiju od stvari ovoga svijeta i usmjeravanju na Boga. Post je jedan od načina na koji Bogu i nama samima možemo pokazati da nam je stalo do odnosa s njim. Post vam pomaže da dobijete novu perspektivu i obnovljeno pouzdanje u Boga.

Premda je post u Svetome pismu gotovo uvijek uzdržavanje od hrane, postoje i drugi načini posta. Sve čega se privremeno možete odreći kako biste se bolje usredotočili na Boga možete smatrati postom (1. Korinćanima 7,1-5). Post bi trebao biti vremenski ograničen, posebno kada se uzdržavate od hrane. Dulja vremenska razdoblja bez hrane naškodit će vašem tijelu. Post nije namijenjen kažnjavanju tijela, nego usredotočavanju na Boga. Isto tako, post ne biste smjeli smatrati „metodom mršavljenja“. Nemojte postiti kako biste smršavili, već kako biste imali dublje zajedništvo s Bogom. Da, svatko može postiti. Neki neće moći postiti uzdržavanjem od hrane (recimo, dijabetičari), ali svatko se može privremeno odreći nečega kako bi se usredotočio na Boga.

Odvraćanjem očiju od ovoga svijeta, možemo se bolje usredotočiti na Krista. Post nije način primoravanja Boga da ispuni naše želje. Post mijenja nas, a ne Boga. Post ne smije biti način na koji ćemo sebe prikazati duhovnijima od drugih. Postiti moramo ponizno i radosno. U Mateju 6,16-18 čitamo: „Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.“   * Post je naređen u Starom Zavjetu i ima mnogo slučajeva opisanih u Bibliji gdje je Bog odgovorio na post.

Lev 23: 27-29 “Povrh toga, deseti dan toga Neka vam to bude prigoda za sveti zbor: postite i prinesite u čast Jahvi paljenu žrtvu. Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada će se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda sedmoga mjeseca pada Dan pomirenja…”   

Pz 9: 18-19 “Onda se ničice bacih pred Jahvu. Četrdeset dana i četrdeset noći – kao i prije – niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste počinili radeći zlo u očima Jahve i srdeći ga. Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša.”

2 Sam. 12:16 “David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom.”

Ps. 69: 11 “Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.

Neh 1: 4 “Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.”

Dan. 9: 3 “Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.”

Joel 1: 14-15 “Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starješine saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve Boga svojega. Zavapite Jahvi: Jao dana! Jer Jahvin je dan blizu i dolazi ko pohara Svevišnjeg.”

           *  Isus je postio i naučavao učenike kako da poste

Mt. 4: 2 “Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje.”

Mt. 6: 16-18 “Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lica da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.”

Mk. 2: 18-22 “Ivanovi su učenici i farizeji postili. Netko dođe i rekne Isusu: Zašto učenici Ivanovi i učenici farizeja poste, a tvoji ne poste? Isus im odgovori: Mogu li svatovi postiti dok je s njima zaručnik? Dok imaju sa sobom zaručnika, ne mogu postiti. Ali doći će vrijeme kad će im ugrabiti zaručnika. Tada će oni, u taj dan, postiti.”).

U evanđeljima je direktno naveden samo taj Isusov post, ali to ne znači da On češće nije postio, što se indirektno može naslutiti iz stihova kakvi su u Ivanovom evanđelju
4: 33-34 ” Zar mu je netko donio jelo? Počnu tada učenici pitati jedan drugog. Isus im reče: Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo“, što i predstavlja pravu prirodu i svrhu posta.

            *  Apostoli su postili

Djela 9: 9 “… gdje ostade tri dana slijep: niti je što jeo ni pio“,

Djela 4: 23 “U svim su im crkvama postavljali starješine nakon molitve i posta te ih povjerili Gospodinu u koga bijahu vjerovali“,

2. Kor. 6: 5 “… u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima…”,

2. Kor. 11: 27 “… u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u zimi i golotinji.”

            *  Prva crkva je postila i post se spominje kao praksa u poslanicama.

1. Kor. 7: 5 “Ne zabranjujte se jedan od drugoga, već ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu…“,

Dj. 13: 2 “Kad su jednom obavljali službu Božju Gospodinu i postili, Duh Sveti reče: Odvojite mi već Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio!”

          No toj istini, naravno, ne možemo prići na isti način kao biblijskoj istini o, recimo, Božjem Trojstvu i nužnosti vjerovanja u Njega. Tko ne vjeruje u Trojsvo, tj. da su Otac, Sin i Duh Sveti Božanske osobe “mrtav je” , jer ne vjeruje Bogu ili jer je podlegao utjecaju lažnih nauka ili lažnih proroka.

Tko ne posti neće samim time što ne posti učiniti grijeh, već će učiniti grijeh kada zbog apstiniranja od posta dođe u stanje ravnodušnosti prema svemu što ga okružuje ili što se nalazi u njegovu srcu, tj. kada “duhovno oslijepi”. Post dakle nije cilj, ali je kroz Bibliju savjetovani put za svakog kršćana.

 

Options         2.  PODJELA  POSTA

S obzirom na način i mjeru suzdržavanja od hrane i pića razlikujemo četiri osnovne vrste posta:

           a)  T o t a l n i    p o s t

           To je post tijekom kojeg se ne uzima ni hrana ni voda (Estera 4:16; Djela 9: 9). Preporuča se da se provodi na kraće vrijeme. Poznato je, naime, da čovjek bez hrane može preživjeti i do 60 dana, ali bez vode manje od 10 dana – jer je voda osnovni sastojak organizma. Ima biblijskih slučajeva kada je takav post trajao i 40 dana (Pz 9:9 i 18; usp.       1. Kr. 19:1-8), ali to je bilo moguće jedino kroz prisutnost nadnaravne sile Božje. U normalnim okolnostima ne preporuča se da totalni post poduzimamo na vrijeme duže od 3 dana.

           b)  P r a k t i č k i    p o s t

           To je post na kojeg obično mislimo kada govorimo o postu. Za vrijeme takvog posta odričemo se od hrane dok vodu redovito uzimamo. U tu vrstu posta možemo uvrstiti Isusov post (Mat 4:3) i Davidov post (2.Sam 12: 15-20). Taj post može se uzeti u trajanju do 40 dana.

           c)  D j e l o m i č n i    p o s t

           Djelomični post možemo provoditi na dva načina:

           *  Odricanje od ukusno začinjene i bogate hrane.

           Za vrijeme takvog posta jedemo samo manje količine, isključivo zdrave hrane ili pijemo voćne sokove. Takav post provodio je Danijel zajedno sa svoja tri prijatelja kad su se nalazili u kraljevskoj službi (Dan 1: 11-12). Maksimalno vrijeme trajanja takvog posta ovisi o vrsti i količini hrane koju uzimamo.

           *  Preskakanje nekih obroka kroz dan.

       Za vrijeme takvog posta redovito preskačemo određene obroke (doručak, ručak, večera), s time da pazimo da se za vrijeme obroka kojeg uzimamo ne prenajedemo. U prilog takvog posta navest ću citat iz jednog članka kršćanskih novina: “Poznajem velikog Božjeg čovjeka koji je na našem području mnoge crkve doveo do snažnog duhovnog preporoda za kojeg se govori da jede samo 17 puta mjesečno”.

           d)  P e r i o d i č n i    p o s t

           To je post kojeg provodimo jedan ili više dana u tjednu ili određeni period u mjesecu, odnosno tako da na bilo koji način unaprijed utvrdimo učestalost i dužinu intervala u kojima ćemo postiti. Za pristup takvom postu potrebna je dobra pripremljenost i velika razina duhovne stabilnosti kako bi se kroz cijelo vrijeme ustrajalo u iskrenoj boli i težnji da postignemo cilj posta, a da, s druge strane, ne bi neki budući intervali posta postali samo mukotrpno gladovanje radi želje da se održi kontinuitet ili da se ne “doživi poraz”.

         3.  NAČIN POSTA

          Post se može provoditi na slijedeće načine:

     a)      I n d i v i d u a l n o

          Samozatajni post jedne osobe. Isus je postio sam. Želio bih da na primjeru Njegova posta izvučemo jednu važnu preporuku za individualni post. Čitamo da je Isusa Duh, prije nego je počeo postiti, odveo u pustinju. Pustinja je bila mjesto gdje je mogao biti sam s Ocem. To isto vrijedi i za nas. Kada smo u takvom postu, dobro je da se, koliko nam okolnosti to najviše dopuštaju, odvojimo od svoje svakodnevne sredine i obveza kako bismo vrijeme posta što više mogli posvetiti Bogu. Ako imamo priliku, pronađimo neko mirno mjesto, uzmimo sa sobom Bibliju ili neku dobru kršćansku literaturu te provedimo vrijeme posta u molitvi i ispitivanju volje Božje o predmetu radi kojeg postimo. Naravno, kod toga, osobito ako post traje više dana, ne smijemo zaboraviti šetnju ili ostale aktivnosti koje će nam pomoći da s jedne strane ne štetimo zdravlju, a s druge strane da se za vrijeme posta što bolje osjećamo, a samim time i da vrijeme posta što korisnije provedemo.

          b)  P o s t    o b i t e l j i

          To je post tijekom kojeg istovremeno posti ili cijela obitelj ili više članova obitelji. Kao mirno mjesto u tom slučaju može poslužiti stan ili kuća u kojoj obitelj stanuje. Motivi takvog posta mogu biti različiti, ali se prije svega preporuča da motiv bude prevladavanje nekih obiteljskih teškoća. Vrijeme posta nastoji se organizirati tako da obitelj bude sama te je to ujedno i divna prilika za dublju zajedničku pobožnost i mogućnost da se o svim obiteljskim potrebama, problemima i planovima mirno porazgovara. Razgovor se povremeno prekida molitvom u kojoj pred Gospoda iznosimo potrebe ili zaključke o kojima smo razgovarali. Od takvog posta gotovo redovito izuzimaju se mala djeca i stariji članovi obitelji.

          c)   Z a j e d n i č k i   p o s t

          Zajednički post može biti organiziran kao:

          *  Post u kojem istovremeno zajedno poste dvije ili više osoba

          *  Post u kojem istovremeno posti cijela crkva (ili većina članova crkve).

          * Post u kojem se vrijeme posta pojedinca ili manjih grupica međusobno nadovezuje – lančani post.

          Kod zajedničkog je posta važno da svi članovi koji učestvuju u postu budu unaprijed jasno upoznati sa svrhom ili ciljem posta. Ako svrha posta nije osobni rast ili posvećenje, neka mu se pridruže samo oni članovi za koje je unaprijed utvrđena zajednička svrha posta ujedno i njihova individualna težnja.

          Kao najbolji indikator kod toga može poslužiti osobna molitva ili molitva u tajnoj klijeti. Naime, ako je zajednička svrha posta nešto za što se možda nismo nikad (ili jako rijetko) molili u svojoj individualnoj molitvi, onda se radije nemojmo priključiti takvom postu. Kod zajedničkog posta, pošto u njemu sudjeluje više osoba, postoji opasnost da se pojedinac, radi ponosa ili nekih drugih nečistih razloga, priključi postu samo da bi time dokazao da i on može postiti ili uložiti žrtvu. To je pogubno za takvog pojedinca, a može imati i negativan utjecaj na raspoloženje grupe kao cjeline, zato to svakako trebamo izbjegavati. Isključivi cilj zajedničkog posta i molitve jest da se male vatrice koje gore u srcima pojedinaca spoje u jednu veliku buktinju koja će spaliti sve prepreke koje joj se nalaze na putu.

        Naravno da se preporuča, ukoliko je svrha zajedničkog posta individualno očišćenje, posvećenje, ispunjenje Dugom Svetim ili sl., da u takvom postu svi sudjeluju, jer vjerujem da nema iskrenog kršćanina kome to ne bi bila jedna od osnovnih težnji.
Vrijeme takvog posta organizira se najviše u zajedničkoj molitvi i proučavanju riječi Božje na temu zajedničke svrhe posta, poglavito ako su svi članovi koji poste zajedno u crkvi ili na nekom drugom prikladnom mjestu.

          Zajednički ili obiteljski post u nekim iznimnim slučajevima, dogovorno, može se provoditi i tako da pojedini članovi poste u isto vrijeme, a da nisu zajedno, s time da se unaprijed dogovore za zajedničku svrhu posta.

         4. OSNOVI ČIMBENICI ZA ODREĐIVANJE DULJINE POSTA

            U odluci koliko ćemo dugo postiti možemo biti sasvim slobodni, jer nema nikakvih strogih uvjeta koji bi određivali koliko minimalno ili maksimalno mora trajati post. Tako post (u smislu potpune apstinencije od hrane) može trajati od preskakanja jednog obroka pa do 40 dana. Isto tako nije bitno da li post počinjemo poslije doručka, ručka ili večere ili ga završavamo u vrijeme doručka, ručka ili večere. Jedino kod obiteljskog ili zajedničkog posta svakako nastojimo da se držimo dogovorenih termina (ukoliko su oni određeni).

             Ovdje želim navesti još jedan vid posta – post do odgovora, kada unaprijed ne možemo isplanirati vrijeme njegova trajanja. To je post vjere, odnosno post za kojeg je potrebna velika mjera vjere pa unaprijed moramo dobro ispitati stanje naše vjere i okolnosti u kojima se nalazimo. To je divan post koji svakako može puno učiniti, ali ne bih želio da završi fatalnim porazom i općim padom ili, još gore, fanatičkom smrću.

           U svim ostalim vidovima posta vrijeme trajanja posta nastojimo odrediti unaprijed. Kod toga je bitno da odaberemo dovoljno prikladnog vremena da bi post kroz svo vrijeme trajanja mogao održati svoj osnovni smisao. Da bismo u tome uspjeli, moramo obratiti pažnju na slijedeće čimbenike:

    a)      M o g u ć n o s t  p o s v e ć e n j a  s v r s i  p o s t a

            Kod razmatranja postova opisanih u Bibliji možemo vidjeti da je gotovo sve vrijeme pojedinaca ili grupa koje su postile bilo posvećeno postu. Tako na primjer: David, kad se pred Bogom borio za dijete, samo je postio i molio. Ninivljani su ostavili sve, obukli se u kostrijet i postili, Jona je zvao da se okupimo na svečani zbor – dakle da ostavimo svoje redovne obveze i postimo, Isus je otišao u pustinju i postio…

         Da se naš post ne bi pretvorio samo u suhoparno gladovanje, trebamo ga organizirati tako da imamo dovoljno vremena za molitvu i sve druge aktivnosti vezane uz post. Ako je cijelo vrijeme našeg posta prenatrpano raznim redovnim obvezama i aktivnostima tako da se tu i tamo jedva i sjetimo da postimo, onda je takav post besmislen. Bitno je dakle da duljinu posta prilagodimo vremenu koje smo spremni ili koje smo u mogućnosti odvojiti za post.

        Kod provođenja periodičnog posta (na primjer jednom tjedno u određen dan) ili u slučaju da pojedinac češće želi postiti, zbog nemogućnosti tako čestog odlaganja redovnih obveza ne može se cijelo vrijeme kroz koje postimo posvetiti isključivo svrsi posta. U takvim slučajevima preporuča se: prvo – da takav post ne traje dugo (najviše dva dana) i drugo – da sve preostalo vrijeme maksimalno iskoristimo za aktivnosti posta, a sve obveze koje nisu toliko hitne odložimo.

           Uspjeh posta ne ovisi toliko o ukupnoj duljini trajanja posta koliko, o količini odvojenog vremena isključivo za aktivnosti posta.

    b)     „Otvorena vrata“

          Ovaj čimbenik nadovezuje se na prijašnji. Želim, naime, reći da u rasuđivanju vremena koje nam stoji na raspolaganju za post trebamo biti realni. U tu svrhu ispitajmo svoje srce i mogućnosti pred licem Božjim da bismo uvidjeli koliko smo stvarno vremena u mogućnosti odvojiti za post – drugim riječima, da za duljinu svog posta tražimo “otvorena vrata” pred Bogom.

          c)  P r i p r e m a   z a   p o s t

          * Iskustvena i teoretska pripremljenost. Neka maksimalno vrijeme trajanja našeg posta ne prijeđe granice naše unutrašnje sigurnosti kako nas kušnje ili negativni utjecaj sredine ne bi srušili izazvavši u nama strah ili nesigurnost tijekom posta. Ta granica sigurnosti ovisi dakle s jedne strane o teoretskoj pripremljenosti, a s druge strane o našim eventualnim prijašnjim iskustvima u postu.

       * Zdravstvena pripremljenost. Dobro je da na dulje postove prelazite postupno kako bi se vaš organizam navikao na njih. Dakle ako do sada niste postili, nije pravilo ali se preporuča, da prvo provodite jednodnevne ili dvodnevne postove, a s vremenom postupno možete preći na dulje postove. S druge strane, ako je vaše zdravstveno stanje takvo da post negativno utječe na njega, svakako vam savjetujem da o tome vodite računa kod odluke o duljini posta ili, još bolje, da odaberete prikladnu vrstu posta.

          MOTIV POSTA I PRIPREMA ZA POST

         Da bi nam post donio tražene (ili očekivane) duhovne plodove, potrebno je da u post ulazimo na ispravan način i radi ispravnog motiva. Tu naglašavam; ako bilo koja od tih dviju stvari nije ispravna, pristup postu je neispravan, što zapravo znači da takav post ne daje pravi plod ili je štetan.

           Da bi nam to bilo jasnije, pokušat ću tu činjenicu dočarati izmišljenim primjerom o dva čovjeka koji jedu dobar sendvič. Prvi od njih dvojice je prije toga radio i pošto već neko vrijeme nije jeo, bio je gladan i najeo se, dok je drugi neposredno prije toga pojeo puno hrane, dobro se najeo, ali pošto baš posebno voli sendvič, jeo je i njega. Prvome je motiv bio ispravan – potreba da utoli glad i da organizam okrijepi novom energijom za daljnje napore, dok je drugome motiv bio pogrešan – težnja da uživa. Mi nikada ne bismo smjeli jesti samo da bismo uživali, ali možemo uživati u hrani kada jedemo s namjerom da okrijepimo svoje tijelo.

          Dakle, premda je normalno da čovjek jede te premda je sendvič bio dobar, drugi čovjek je sebi zbog pogrešnog motiva činio štetu. Nadalje, uzmimo opet prvog čovjeka koji je jeo radi potrebe da se okrijepi, s pretpostavkom da je, nakon što je radio s otrovnim tvarima, odmah prišao jelu te se ne opravši ruke otrovao. Premda je normalno da čovjek jede, premda je sendvič bio dobar te premda je motiv bio ispravan, pošto nije na pravilan način pristupio jelu, posljedice su bile kobne. Ista je stvar i sa postom. Post je potreban i dobar, ali mora imati pravilan motiv i pravilan pristup da bi donio dobar plod.

         1.  MOTIV POSTA

          Motiv posta je osnovna pokretačka sila koja nas nagoni na post. On je “pogonski motor” posta. Post bez motiva isto je kao i auto bez motora. No da bi post bio djelotvoran, on ne samo da mora imati motiv, već i taj motiv mora biti dobar. Mnogi motivi imaju jaku pokretačku silu ali svi ne daju pozitivne duhovne rezultate. Dapače, mnogi od njih mogu biti i duhovno vrlo štetni. Zato općenito možemo motive posta podijeliti na ispravne, neispravne i neutralne.

           a)  I s p r a v n i   m o t i v i

           To su oni motivi za post koji donose dobre duhovne plodove. Ispravni motivi mogu biti raznoliki, a možemo ih podijeliti u dvije osnovne grupe:

           (1)  Osobni motivi. Proizlaze iz težnje pojedinca:

          *   za osobnim posvećenjem

          *   za prebrođivanjem osobnih teškoća

          *   za upoznavanjem Božje volje u osobnom životu

           (2)  Motivi služenja. Proizlaze iz:

          *   težnje da Bog govori nekom prijatelju

          *   boli radi izgubljenih duša

          *   boli koju podnosi neki brat ili sestra

          *   tereta kojeg pojedinac nosi kao posljedicu službe koju vrši u crkvi i sl.

          Nužno je razlikovati ove dvije grupe motiva i to iz razloga što u post kao posljedicu bilo kojeg motiva prve grupe, ovisno o situaciji, može ući svatko jer su to stvari koje primamo vjerom na temelju obećanja, dok u post kao posljedicu bilo kojeg motiva druge grupe može ući (tj. preporuča se da uđe) samo onaj koji na srcu nosi takvu težnju ili bol, jer su to stvari duhovnog uzrasta.

          Post kao posljedica motiva iz druge grupe često je povezan sa službom pojedinca u crkvi ili sa službom zdrave crkve, kao cjeline, pred Bogom. Općenito, neovisno o pokretačkom motivu posta, tijekom posta moramo paziti da ne budemo zavedeni nikakvim tjelesnim motivima. Zato trebamo paziti da postu pristupamo jednostavno – ne kao da mi nešto činimo, već dajemo Gospodu da čini. Nije žrtva gladi ta koja donosi plod, već je Duh Božji taj koji čini. Nismo mi ti koji imamo jaku volju da možemo izdržati u postu, već je milost Božja ta koja nam u postu pomaže.

 

             Post nije senzacija ili neki veliki podvig – post je samo stvar koju smo dužni činiti radi darova koje smo primili. Nije post naša mogućnost da Bogu uzvratimo barem malo od onoga što nam je pomogao – post je naša potreba. Postimo pred Bogom jer smo mali, jer smo ništavni i jer Ga trebamo da nam pomogne. Prije samog posta duboko i ozbiljno promisli o tome, jer iako to sve izgleda jasno i logično, đavao će te na tom polju mnogo iskušavati (naročito ako postiš dulje), jer će svakako nastojati da te u tebi samome prikaže kao heroja koji čini veliki podvig. Ako u tome uspije, budi uvjeren da ti je tako ukrao sav Božji blagoslov kojeg bi mogao primiti kroz post, a za uzvrat će ti dati neku tjelesnu imitaciju duhovnih plodova i samozadovoljstvo.

          b)  N e i s p r a v n i  m o t i v i

          Kao motiv posta nikada ne smiju biti slijedeće stvari:

          *  Sama želja da se posti, neovisno o svrsi posta, ili želja da dokažemo da možemo postiti.

          *  Strah da “ako ne budem postio neću biti ugodan Bogu”.

          *  “Kad svi poste,onda mogu i ja” ili “Kad on ili ona posti, onda mogu i ja!

          *  Želja da tako dokažemo svoju duhovnost ili da steknemo naziv “duhovni kršćanin”

          *  Želja da se na taj način iskaže pobožnost i slično.

          Nemojmo misliti da će nas Bog nagraditi zaradi posta, da će primljeni odgovor biti plaća za naš post. Plaću ćemo primiti na nebu, na sudu vjernih prema djelima (tko bude stigao tamo), a tu na zemlji, što može grješan čovjek nego dati se u Božje ruke?! Da nešto možemo, zar bi Krist morao doći i u mukama umrijeti za nas na križu?!

           c)  N e u t r a l n i  m o t i v i

           Katkad se postu pristupa iz čisto zdravstvenih razloga. Naime poznato je da u svijetu, na temelju iskustva popraćenih eksperimentalnim i znanstvenim dokazima, djeluju brojne klinike koje mnoge bolesti liječe isključivo postom, odnosno gladovanjem. Takvo gladovanje obično traje desetak i više dana (do 40).

         Takav motiv posta ovdje sam svrstao u neutralni motiv iako bi se, kada se poduzima sa svom predostrožnošću, radi svojih efekata poboljšanja općeg zdravstvenog stanja mogao svrstati u pozitivan motiv. Smatram da je ispravno, ako se liječimo gladovanjem, da za takvo gladovanje zahvaljujemo Gospodu na isti način kao što mu zahvaljujemo za liječnike i njihovo znanje kojeg imaju da bi nam mogli pomoći u našoj bolesti.

            Dakle, razlikujemo tjelesni i duhovni post, odnosno gladovanje i post. Tjelesni post je dobar i daje tjelesne plodove, a duhovni post je bolji i daje prije svega duhovne, a kao popratnu pojavu i tjelesne plodove. U tjelesnom postu mi koristimo prirodne zakone, a u duhovnom postu koristimo duhovne zakone, s tim da ni jedno ni drugo ne smijemo podcjenjivati.