EVO ČEMU NAS UČI ISUS DOK MU SE KLANJAMO U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU

Foto: Shutterstock.com

Od svih darova kojima je Bog podario Crkvu, najveći je bez ikakve sumnje Presveti sakrament, jer je on ništa manje nego tijelo, krv, duša i božanstvo samog Isusa Krista. U euharistijskoj hostiji naš božanski spasitelj prebiva među ljudima u svoj punini. On je uistinu Bog među nama – što može biti veće od toga?

Ako u Presvetom sakramentu nalazimo samoga Isusa, a svetost se može postići nasljedovanjem Krista, tada je Presveti sakrament škola svetosti za nas. Evo što o svetosti i muževnosti možemo naučiti od Isusa prisutnog u Oltarskom sakramentu.

1. Poniznost

U Presvetom sakramentu vidimo duboku poniznost Isusa Krista. Ovdje se vječna Mudrost Boga koji je stvorio sve, svjetlost vječnog Oca, spustila među nas u obliku običnog kruha. Naposljetku, kruh je jednostavan obrok, hrana za siromahe. Za razliku od vrhunskog mesa, kruh se uvijek jede kao prilog hrani i rijetko ga se i opazi.

Ako nasljedujemo Krista, moramo se prvo vježbati u poniznosti. Sluga nije veći od svoga Gospodara. Moramo biti zadovoljni s time da budemo neprimjetni, nehvaljeni i necijenjeni. Moramo svu slavu podati Bogu, te izabrati poniznost i skromnost – poput komada kruha za stolom.

2. Šutnja

Muškarci su uvijek više cijenili „tihu snagu“. Snagu koja se pokazuje više kroz djela nego kroz prazne riječi. U hostiji nas Isus dočekuje u potpunoj šutnji. On je spreman poslušati sve što mu želimo reći i govori nam samo onda kada smo umirili srce i nalazimo se u potpunoj šutnji, šutnji u kojoj se i on sam nalazi. On je naposljetku spreman djelovati tek kada imamo vjere u njegova obećanja.

Sveci su uvijek uzdizali vrlinu šutnje i upozoravali da ćemo biti suđeni za svaku bezrazložnu riječ. Trošimo li riječi uzalud? Čujemo li zaista ono što nam drugi govore? Nama muškarcima često je teško slušati, a slušanje je zapravo čin ljubavi. Poslušaj iskreno svoju ženu i ljude oko sebe koji možda očajavaju, koji žele da ih netko primijeti i da ih se čuje.

3. Ljubav

Skoro svako euharistijsko čudo koje je zabilježeno vezano je uz pretvaranje hostije u meso ljudskog srca. Ovo nije slučajno. U Presvetom sakramentu, Kristovo živo srce izgara od ljubavi za nama i čezne za našom ljubavlju. Isus je na križu umro doslovno od slomljenog srca, zbog ljubavi prema grešnom čovječanstvu, izlivši presvetu krv kako bi zadobio našu ljubav. Upravo tako, Isus najviše žeđa za ljubavlju onih koje je otkupio. Da je mogao učiniti nešto više radi te ljubavi, učinio bi.

Voliš li Krista? Ako je tvoj odgovor da, poslušat ćeš ga i ponijeti svoj križ za njim. Nasljedovat ćeš ga polaganjem svog života u požrtvovnoj ljubavi za druge.

4. Ranjivost

U hostiji je Krist potpuno ranjiv. Često se dogodi da je taj Krist maltretiran i zlostavljan, zaboravljen i iskorištavan, da se prema njemu odnosi s nemarom i bez dostojanstva. Ali i to je cijena koju je voljan platiti kako bi bio prisutan među ljudima. Bez obzira koliko je puta oskvrnut i gažen, doslovno ili figurativno, on nam nastavlja dolaziti iznova govoreći: „Nikada te neću zaboraviti ili napustiti.“

Ljubimo li i mi na ovaj način? Otvaramo li i mi svoja srca drugima, iako tako možemo iskusiti bol odbijanja? Opraštamo li “70 puta 7”? Ne možemo voljeti ako zatvaramo srce u strahu. Moramo biti hrabro ranjivi – poput Krista.

5. Strpljivost

Krist strpljivo čeka tebe i mene u tabernakulima i pokaznicama diljem svijeta. Nastavio bi čekati i cijelu vječnost samo radi jednog tvog posjeta. Čeka na nas kako bi se pokajali kad odlutamo; čeka na naše riječi vjernosti i ljubavi: čeka kako bi čuo naše radosti i naše tuge; čeka kako bi dao odgovor na naše najdublje želje.

Poput Krista i mi moramo biti strpljivi s drugima, posebno s onima koji to od nas možda najmanje zaslužuju ili iskušavaju našu strpljivost. Također moramo imati oprost u srcu za one koji su nam nanijeli zlo ili su nas napustili.

6. Siromaštvo

Tijekom svog života na zemlji, Krist je u potpunost bio siromašan. Došao je bez ičega, i otišao bez ičega. U euharistijskoj hostiji nalazi se Onaj koji je stvorio galaksije, i opet pred nas dolazi siromašan i gol. Međutim, njegovo siromaštvo vezano je samo uz materijalne stvari, jer Isus nam dolazi bogat u milosti i ljubavi. On nam žarko želi dati sve ono što nam je potrebno ako ga samo zamolimo s povjerenjem. On nas želi blagosloviti obiljem milosti koja je pravo bogatstvo za našu dušu.

Materijalizam i pohlepa tako lako nađu put do našeg srca. Pozvani smo nasljedovati Krista u siromaštvu i nenavezanosti, velikodušno darivajući druge onim što smo primili. Daruj i bit će ti darovano – više nego što si tražio ili se nadao.

7. Blizina

Dar Božje blizine najveći je dar. Za stare Izraelce nije bilo veće žalosti nego kada bi se Gospodin povukao. Također nije bilo veće utjehe nego kada su bili sigurni u njegovu blizinu.

Isto se ponavlja i danas. Ako imamo Isusa, imamo sve; bez njega nemamo ništa. Ne moramo putovati daleko kako bismo našli Krista – on nam je blizu koliko i najbliža župa, to je ispunjenje proroštva o „prinosnom kruhu“ u židovskom hramu. Njegova prisutnost nije apstraktna ideja, ona je stvarna i opipljiva našim osjetilima. Mi katolici možemo s radošću reći: „Gospod nad vojskama s nama je, utočište nam je Bog Jakovljev.“ (Ps 46,7)

Ako nasljedujemo Krista, moramo biti blizu onima koji nas trebaju. Koliko je samo očeva i muževa koji nisu sa svojim obiteljima! Koliko je žena i djece koje su napustili muškarci koji su pozvani položiti svoj život za njih. Jesi li blizu svojoj obitelji? Jesu li tvoja žena i djeca tvoj prioritet? Ako si muž i otac, tvoja je blizina nezamjenjiv dar. Budi blizu.

Zaključak

Kada bismo savršeno nasljedovali Krista u Presvetom oltarskom sakramentu, postali bismo sveti. Činiti to nije lako. Potrebno je neprestano pokajanje i obraćenje u životu; odbacivanje starog čovjeka i oblačenje novog. To je naš poziv.

Potičem vas da pronađete najbližu kapelicu i promatrate Presveti sakrament. Posjetite Isusa i klanjajte mu se, molite ga za milost kako biste ga mogli nasljedovati u potpunosti. Otkrijte svoje srce njemu, pričajte mu o svojim nadanjima i strahovima, željama i potrebama – i poslušajte kako vam govori: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28,20)

Samuel Guzman | catholicgentleman.net

Prijevod: Nenad Palac