Je li pastoral samo blagoslov kuća?

PITALI STE: Je li pastoral samo blagoslov kuća?


pitalisteImam problem. Pastoralni rad svećenika sam zamislio kao oblik neposredne komunikacije svećenika s vjernicima, neovisno o prostoru i vremenu, s ciljem da se kroz neposredan i otvoreni razgovor spozna Bog. Moji dosadašnji kontakti sa svećenikom svodili su se na ono malo riječi prilikom posvete doma po Božiću, a to ne smatram pastoralnim radom. Malo-malo, pa mi na vrata pozvone Jehovi svjedoci s hrpom literature i velikom spremnošću na razgovor. Imam četiri brata i tri sestre. Svi su katolici. Jedan bratić mi je svećenik s kojim se rijetko viđam, pa mi za razgovor o vjeri ostaju samo braća i sestre. Naši se razgovori obično prekidaju, a da nismo uskladili spoznaje, tako da mi preostaje samo supruga, a ona, opet, nekritički prihvaća sve što kažem. Bio sam ministrant. Još i danas većinu teksta mise na latinskom znam napamet. Što mi to sve znači ako nemam s kime porazgovarati o jednostavnim stvarima kao naprimjer o pojmu - biti bliže Bogu. Ili još jednostavnije: Zašto se obraćamo Majci Božjoj da se moli za nas? Vjerujem da bi pravi pastoralni rad svećenika i meni ponekad omogućio pravog sugovornika, pa bi i meni stigli neki odgovori. Ne očekujem da mi se odgovori na moj mail, jer niti dosada niste to činili. Ovo sam napisao samo toliko da znadete da neki ljudi imaju neke probleme i nematerijalne prirode.

Vaš čitatelj

Slažemo se s Vama, a s Vama se vjerojatno slaže i Vaš župnik i svi župnici (i svećenici) ovoga svijeta: pastoralni rad nije blagoslov obitelji jednom na godinu. I on se doista na to niti ne svodi, niti je tako definiran, niti na tome smije i može stati. Pastoralni rad zapravo obuhvaća sve ono čime se vjernicima, svakome osobno, i cijeloj župnoj zajednici pomaže rasti u vjeri. Svaka župa zbog toga nudi cijeli niz sadržaja, katehetskih i biblijskih susreta, odlazaka na zajedničko hodočašće, poziva na zajedničku molitvu (a ne samo na nedjeljnu misu), na čitanje vjerske literature (koju se u nekim župama može posuditi i u župnoj knjižnici), na sudjelovanje u pjevanju župnoga zbora i tako redom. U svim tim aktivnostima može sudjelovati svaki vjernik. Možete i Vi: tako ćete u zajednici kojoj pripadate tražiti odgovore na svoja pitanja, a ujedno ćete moći pomagati drugima da i oni ozbiljnije i zauzetije žive svoju vjeru.

Naše je stajalište da je dobro da i sami pokušate nešto promijeniti, da se oslobodite svoga nezadovoljstva. No, u tome nećete uspjeti budete li »tapkali« na jednome mjestu, to jest ostali u kontaktu samo s onima koji su Vam najbliži, nego ako se stvarno otvorite i počnete živjeti svoju vjeru na jedan drukčiji, nov način. Kako ste kao ministrant bili bliski životu župne zajednice, tako to možete biti i kao odrasla osoba. Vjerujemo da Vam uključivanje u rad Vaše župe neće predstavljati nikakav problem i da će biti na korist u Vašem vjerničkom rastu. Osim toga, zašto svoga župnika ne zamolite za razgovor ili ga posjetite onako usput pa s njim porazgovorite i o pitanjima koja imate. Učinite Vi prvi korak.