Koji je katolički stav o panteizmu, emanaciji i panteističkom evolucionizmu (New Age)?

PITALI STE: Koji je katolički stav o panteizmu, emanaciji i panteističkom evolucionizmu (New Age)?


Doista iskreno vas molim da mi pomognete oko točnog definiranja pojmova: emanacija, panteizam, panteistički evolucionizam, te da iznesete katoličko-filozofski stav o tim sustavima. Da je točna izreka: »Fides quaerens intelectum« (»Vjera traži razum«), osjetio sam nedavno kada sam doveo u pitanje svoje kršćanske stavove o jednom, osobnom i transcendentnom Bogu na temelju samo jednoga razgovora s newageovcima. Pomozite mi, u pitanju je moja vjera.

N.N.

Šteta što ste napisali tako šturo pismo, tako malo o sebi, o svojoj izobrazbi i što niste naveli što to zapravo ugrožava Vašu vjeru. Čini se nevjerojatnim da bi Vas susret s nekim ljudima koji imaju posve drugačije poglede na stvarnost tako lako pokolebao u Vašim stavovima i Vašim uvjerenjima, to više jer znate da imate posla s pripadnicima određenog pokreta – New Agea.

Ako slučajno ne poznajete taj pokret New Age, bilo bi najnormalnije da se prije o njemu informirate na vjerodostojnom neutralnom izvoru negoli dopustite da dovede u pitanje Vaše stavove i uvjerenja. Ta ne prihvaćaju se u životu tako lako tvrdnje od bilo kojega suvremenika, a da se ne bi prije poznavala njegova vjerodostojnost. Normalno je također, ako u životu sretnemo nešto novo, da odmah ne odbacimo svoje uvjerenje nego da to novo najprije kritički ispitamo, provjerimo, pa ako se uvjerimo u istinitost i opravdanost nečega – da to onda kao slobodna bića, koja su uvijek otvorena boljemu, i prihvatimo.

Upravo zvuči nevjerojatno da biste na temelju samo jednoga susreta s newageovcima mogli posumnjati u kršćanske stavove o jednom, osobnom i transcendentnom Bogu – o najtemeljnijem u kršćanskoj vjeri. Naime, ako Bog ne bi bio jedan, osoban ni transcendentalan – onda Boga zapravo ne bi ni bilo. Zar je zaista moguće da Vas samo jedan razgovor pokoleba u stavu ima li ili nema Boga? Zar je moguće da biste se lakše pomirili s time da Boga uopće nema, nego da poduzmete napor i kritički preispitate zbunjujuće tvrdnje, i uz pomoć vjerodostojnih ali upućenih osoba, ako je to potrebno. U svakom slučaju, prije nego što dopustite da na Vas i Vaše stavove utječe bilo koja misao, pokret ili sljedba, trebali biste prvo znati što su, čemu teže i koji su im ciljevi.

Kao kršćanin možda biste mogli stupiti u dijalog s pripadnicima nekoga pokreta, ali samo pod uvjetom da ste stvarno dostatno upoznali svoju vjeru, da su vam poznata suvremena teološka obrazloženja, a donekle i filozofija. Ako te uvjete ne biste ispunjavali, a ipak biste željeli raspravljati s newageovcima, onda biste se upuštali u vrlo rizičnu raspravu koja bi zacijelo bila vrlo štetna za Vas, jer biste zapravo nehotice pristali na mogućnost da budete indoktrinirani od vještijih sugovornika. Ako biste pak bili svjesni da ne ispunjavate te uvjete, onda biste također trebali biti svjesni da Vaši sugovornici nemaju na pameti nekakvu akademsku ili teoretsku raspravu, nego da koriste razgovor s Vama da bi Vas vrbovali za sebe. Ako bi sugovornici tvrdili da im je ipak stalo samo do rasprave, onda bi bilo razborito uputiti ih na adresu osobe koja će moći biti barem ravnopravni sugovornik. Naime, sasvim je razumljivo da o određenim stručnim pitanjima (npr. o atomskoj energiji) mogu ravnopravno raspravljati samo stručnjaci.

Evo i odgovora na Vaša pitanja o panteizmu, emanaciji i panteističkom evolucionizmu. Panteizam je učenje koje zastupa da je apsolutno Božje biće identično sa svijetom. Svijet koji mi smatramo doživljenom, konačnom stvarnošću koja nastaje, razvitak je Božjega vlastitog bića. Svijet je Božje samo izlaganje i očitovanje. U povijesti ta sržna misao oblačena je u najrazličitije filozofske i religiozne oblike te živi i danas.

Panteizam je nespojiv s kršćanstvom iz više razloga: Bog kao apsolutno biće također je posve slobodno biće te u toj svojoj slobodi stvara svijet. Bog je dakle Stvoritelj, a svijet je stvorenje, te medu njima ne može postojati identitet. Praktični panteizam ukida također karakter religije kao klanjanja, molitve, prihvaćanja vlastite ograničenosti, odgovornosti, kajanja, a ljudska ograničenost i slabost bila bi trajna i vrijedna blaženstva.

»Panteizam je metafizički kriv jer on dokida onu radikalnu razlikovnost koja je dana između – u najizvornijem i neuklonjivom iskustvu transcendencije – konačnog predmeta i neobuhvativog temelja (horizont, tajna), i usmjerenost te transcendencije kad se sam Bog temelji i u konačnom, a ne samo obratno« – zapisao je Karl Rahner. Konačno, kad bi panteističko tumačenje svijeta bilo ispravno, to bi značilo daje i zlo koje neosporivo postoji u svijetu nutarnji moment u Bogu, a što je nespojivo s apsolutnom puninom bića i s čistom dobrotom Božjom. Panteizma ne poznaje ni Stari ni Novi zavjet, a Crkva ga je više puta službeno osudila.

Emanacija znači s jedne strane istjecanje svih stvari iz božanske supstancije, a s druge strane i ono što istječe. Emanatizam je jedan od oblika panteizma. Emanacija je, po tom učenju, nužna. Emanacije, kao ono što istječe, sve su nesavršenije što su udaljenije od božanskog praizvora. Učenje o emanaciji očito niječe Boga kao apsolutno i osobno i slobodno biće. Emanatizam je u suprotnosti s kršćanskim naukom o stvaranju te je i u potpunoj suprotnosti s apsolutnom jednostavnošću i nepromjenljivošću koju je naučavao Prvi vatikanski koncil, na kojem je to učenje i bilo službeno osuđeno.

Panteistički evolucionizam samo je jedna od varijacija tumačenja panteizma i to glede razvitka živih bića u svijetu. Nevjerodostojan je i filozofski, i s kršćanskog stajališta neprihvatljiv jer je u biti samo primijenjeni panteizam.

Kršćanska vjera je vjera Objave, vjera Svetoga pisma, pa je to izvor za svakoga kršćanina, a ne nikakvi kvazifilozofski sustavi ili ekstremna učenja koja su neprihvatljiva već golom zdravom razumu. Božja Objava bez ikakvih sumnji podnosi i najkritičkija provjeravanja zdravoga razuma, što se za učenja o kojima ste pisali ne može reći.

Kategorija: