LICEMJERJE SVIH PREDZNAKA ZA 9. SIJEČNJA

FOTO: jabuka.tv

Promatrajući događanja u BiH vezana uz 9. siječnja, teško se oteti dojmu da je odviše toga što ovdašnje narode uvijek s „korak naprijed“ vraća „dva unatrag“.

Piše: Josip Vajdner

Manji bh. entitet koji se zove Republika Srpska toga nadnevka proslavlja svoj Dan, odnosno svoju krsnu slavu: svetog arhiđakona Stefan ili bi „latini“ rekli Stjepana. Osobito je to osporavano i napadano, ali i razvikano i patetično, otkako je Ustavni sud BiH, 2016. izjašnjavajući se po apaleciji tadašnjeg člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkoga naroda Bakira Izetbegovića, ocijenio da Dan RS-a nije u skladu s Ustavom BiH – tj. neustavan je.

Okrvavljeni temelji i papagajski „neustavno“

Slijedom toga, svi bošnjački mediji uz bilo koju vijest o ovom događaju dodaju „neustavni Dan“. Što – ne treba ni spomenuti – nije ni slično kada je riječ o nekim drugim presudama koje je donio isti Sud. Koliko se inzistira na tomu, ne bi trebalo čuditi ako bi i vremenska prognoza počinjala rečenicom: „Hladna fronta zahvatila Europu na neustavni dan...“

Istina, tako je Sud presudio.

U okolnostima slobode i zdravoga razuma, samim Srbima bi bilo u cilju „zaboraviti“ preddaytonsko razdoblje svoje Srpske te slaviti što im po volji iz (post)daytonskoga doba.

No, i više nego sud, svoj pravorijek već odavno su iznijeli povijesni fakti. Oni kažu da je sve započelo u vremenu disolucije Jugoslavije kada su Srbi iz BiH 24. listopada 1991. – dakle, prije nego je proveden referendum o neovisnosti BiH 29. veljače i 1. ožujka 1992. – osnovali zasebnu skupštinu Srpskog naroda u BiH. Ona je 21. studenoga 1991. objelodanila da sve političko-teritorijalne jedinice, od mjesne zajednice do grada, u kojima je više od 50 % Srba, postaju dijelom „Srpskih autonomnih teritorija“. To je bio preduvjet da na Stjepandan prema Julijanskom kalendaru tj. 9. siječnja 1992. bude proglašena Republika Srpska Bosna i Hercegovina. Međutim, njezin teritorij ne bi bio ograničen na spomenuta mjesta sa srpskom većinom nego bi obuhvaćao i „mjesta gdje je srpski narod manjina zbog genocida nad njim tokom Drugog svjetskog rata“. I to je dakako, bila platforma za etničko čišćenje i zločine koji su uslijedili, a u pojedinim krajevima BiH kao što su Srebrenica ili Prijedor, poprimili razmjere genocida. Dakle, u okolnostima slobode i zdravoga razuma, samim Srbima bi bilo u cilju „zaboraviti“ preddaytonsko razdoblje svoje Srpske te slaviti što im po volji iz (post)daytonskoga doba.

Bošnjački hegemonizam i zaoštravanje srpske retorike

Ipak, političko vodstvo Srba u BiH, zna da je njihov minimum Republika Srpska te iz te perspektive ne vidi kako treba razgraničiti neke stvari i odreći se onoga lošega što je bilo u prošlosti – kako osoba tako i nadnevaka koji se uz to vežu.

Tomu im uvelike pomaže dominantna bošnjačka politika s izraženim unitarizmom pod krinkom građanske BiH, u kojemu bi najbrojniji narod krojio kapu ostalima.

Description: https://www.nedjelja.ba/upload/image/Komentari/Uvodnik/2019/dan-rs-konj.jpg

FOTO: Klix

Imajući iskustvo što se politički događa i što se događalo Hrvatima u BiH koje Bošnjaci, uz pomoć međunarodne zajednice, svakodnevno pokušavaju eutanazirati, i retorika vezana uz Republiku Srpsku je sve radikalnija. Primjerice, srpski patrijarh Irinej je tijekom proslave „Krsne slave i Dana RS-a“ u Banjoj Luci, 9. siječnja 2016. rekao kako je Republika Srpska „utemeljena na istini Božijoj, na pravdi Božijoj“ te „je postavljena na krvi svetih mučenika, na kostima svetih mučenika, a sve što je postavljeno na pravdi, na istini, na krvi za pravdom i za ime Božije, to je večno i neprolazno“.

Licemjerje na sve strane

Imajući žalosno nacionalno iskustvo što sve predstavlja tvorevina koja se poziva ne na Dayton nego na 9. siječnja prije 27 godina, Bošnjaci s pravom žustro reagiraju. No, istodobno ne uviđaju da ništa ne čine kako Hrvate ne bi politički gurali u zagrljaj Milorada Dodika kao paradigme RS-a. Svi su odreda bošnjački mediji graknuli što su vidjeli Dragana Čovića na ovogodišnjoj proslavi neustavnoga Dana RS-a. Međutim, nisu se mnogo obazirali na druge odredbe i zakone koje je Sud proglasio neustavnim ili bi trebao proglasiti (slučaj Ljubić, pa onda i Krišto...) a ne idu na vodu bošnjačkom političkom hegemonizmu.

Poučeni dosadašnjim iskustvom, ne bismo mogli očekivati da bi se bošnjački mediji zanimali za Dragana Čovića – ili bilo kojeg hrvatskog političara – da je kojim slučajem 9. siječnja ove 2019. otišao umjesto u Banju Luku, na obilježavanje 25. obljetnice stradanja Hrvata u Buhinim Kućama kod Viteza

Jasno je da bi hrvatsko političko vodstvo u BiH trebalo imati osjećaj za svakoga Hrvata u bilo kojem dijelu zemlje i da bi trebalo smoći snage pa doći, recimo, u Briševo kod Prijedora na komemoraciju 67 ubijenih civila koje su vlasti i vojska Republike Srpske mučki i na okrutan način usmrtili 24. i 25. srpnja 1992. (što je do sada izostajalo!).

No, istodobno, poučeni dosadašnjim iskustvom, ne bismo mogli očekivati da bi se bošnjački mediji zanimali za Dragana Čovića – ili bilo kojeg hrvatskog političara – da je kojim slučajem 9. siječnja ove 2019. otišao umjesto u Banju Luku, na obilježavanje 25. obljetnice stradanja Hrvata u Buhinim Kućama kod Viteza. Dakako, to nije zanimljivo ni uhu poželjno jer bi se moralo kazati da je toga nadnevka 1994. Armija BiH, pod okriljem maglovite noći, napravila pravi pokolj, ubivši 36 vojnika i civila te opljačkavši na desetke kuća i gospodarskih objekata. A uz to, za taj zločin još nitko nije odgovarao.

Sve u svemu, razvidno je kako se i na ovom nadnevku pokazuje da ništa nije onako kako se predstavlja i da svatko još uvijek ima svoju „istinu“ – pa tko je najglasniji njegovo se i čuje. Ono pak što se sa sigurnošću može kazati i zamoliti jest: „O, Bože, čuvaj ti naše golubove i sirotinju/ Jer bogati se i onako za sebe pobrinu“. No, baš tu sirotinju i jest najlakše obmanuti, podgovoriti i zaluditi...