Vijesti i događanja

RASPORED VJERONAUKA U ŽUPI SV. JOSIPA

RASPORED VJERONAUKA U ŽUPI SV. JOSIPA
VJERONAUK JE SUBOTOM
9 sati – KRIZMANICI (9. razred)
- 7. i 8. razred
10:15 sati – 5. i 6. razred
11 sati – PRVOPRIČESNICI (4. razred)
11:45 sati – 1., 2. i 3. razred
9:45 sati – PROBA PJEVANJA
9:45 sati – SUSRET MINISTRANATA
SUSRET SREDNJOŠKOLACA JE SUBOTOM NAKON VEČERNJE SV. MISE

VJERONAUK JE SUBOTOM

9 sati – KRIZMANICI (9. razred) - 7. i 8. razred

10:15 sati – 5. i 6. razred

11 sati – PRVOPRIČESNICI (4. razred)

11:45 sati – 1., 2. i 3. razred

9:45 sati – PROBA PJEVANJA

9:45 sati – SUSRET MINISTRANATA

SUSRET SREDNJOŠKOLACA JE SUBOTOM NAKON VEČERNJE SV. MISE

POČINJE VJERONAUK U ŽUPI

U subotu, 07. rujna započinje vjeronaučna godina u našoj župnoj zajednici. Zato pozivam svu djecu od prvog do devetog razreda da dođu, iduće subote, u 10 sati kako bi dobili raspored i ostala zaduženja koja djeca mogu obavljati u našoj župnoj zajednici te na taj način obogatit život naše župne zajednice.

Novo Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće župe

Ove godine je istekao mandat našem ŽPV i ŽEV. Pojedini vijećnici su onemogućeni svojim obvezama ali najviše godinama i zdravljem u obavljanju svoje službe. Tako da smo tražili nove mandate za oba vijeća za pojedine stare članove ali i za nove te smo ih i dobili. Ovom prilikom želim i vas informirati o tome. Najprije želim zahvaliti dosadašnjim članovima koji se umirovljuju te zaželiti blagoslovljen i uspješan rad novim članovima na korist ove župne zajednice.

HUMANITARNA AKCIJA

HUMANITARNA AKCIJA
Ne budite samo slušatelji nego i vršitelji riječi Božje kaže riječ Božja. Ta riječ Božja poziva nas da budemo solidarni s onima koji su ugroženiji i siromašniji od nas. I uistinu danas smo svi siromašni ali ima i siromašnijih. U takvoj situciji je osmočlana obitelj Dragana Pranjkovića. Obitelj sa šestoro djece koja sva idu u školu i u kojoj samo otac povremeno radi. Trebaju se iseliti iz svoga dosadašnjeg prebivališta te pronaći novi smještaj. I našli su ga u staroj kući svojih roditelja u kojoj nitko godinama nije živio i koja je dosta propala pa ju je potrebno renovirati. U ovu akciju uključili su se mnogi pa ćemo i mi onoliko koliko smo u mogućnosti i koliko u nama ima Duha Božjega. Tako ćemo iduće nedjelje skupljati samo jednu milostinju na ovu nakanu kako bi kao župna zajednica pomogla ljudima u nevolji. Pomozimo koliko možemo.

Ne budite samo slušatelji nego i vršitelji riječi Božje kaže riječ Božja. Ta riječ Božja poziva nas da budemo solidarni s onima koji su ugroženiji i siromašniji od nas. I uistinu danas smo svi siromašni ali ima i siromašnijih. U takvoj situciji je osmočlana obitelj Dragana Pranjkovića. Obitelj sa šestoro djece koja sva idu u školu i u kojoj samo otac povremeno radi. Trebaju se iseliti iz svoga dosadašnjeg prebivališta te pronaći novi smještaj. I našli su ga u staroj kući svojih roditelja u kojoj nitko godinama nije živio i koja je dosta propala pa ju je potrebno renovirati. U ovu akciju uključili su se mnogi pa ćemo i mi onoliko koliko smo u mogućnosti i koliko u nama ima Duha Božjega. Tako ćemo iduće nedjelje skupljati samo jednu milostinju na ovu nakanu kako bi kao župna zajednica pomogla ljudima u nevolji. Pomozimo koliko možemo.

Sedam razloga zbog kojih vjera umire

1. Prvi razlog je naviknuti se na ovaj svijet i život. Dokle nam se god svijet čini nov i neobičan, dotle je naša vjera u Boga jaka. No onoga dana kada nam se svijet učini sasvim star i sasvim običan, vjera se u nama gasi. (…)
Naviknuti na ovaj život nalikuje na banalne prostake za carskom trpezom. Sa strahom i trepetom prilaze prostaci trpezi carskoj. Nitko od njih ne sumnja u prisutnost cara i u carsko dostojanstvo trpeze. Sjedaju; počinju jesti i piti; no od slatkog jela i pića pada im mrak na oči, i oni gube iz vida i cara i carsko dostojanstvo trpeze. Počinju se otimati za jelo i piće, gurati, tući, razbijati i prosipati, počinju vikati, svađati se o svojini trpeze i prvenstvu mjesta i na kraju — zijevaju. Gostovanje u carskoj palači postane im dugo i dosadno. I oni se tuže i očajavaju. I prave od carske blagovaonice spavaću sobu, a od spavaće sobe konjušnicu. Dok naposljetku sve ne izgubi u njihovim očima svoj carski karakter i dok banalnost prostačka ne počne trijumfirati svuda — i u mislima, i u riječima i u djelima gostiju. Kralj, domaćin stoji i promatra i naređuje da se trpeza neprestano puni. Velika duša osjeća prisutnost cara i stidi se postupaka svoje banalne braće.
Velika duša se osjeća u ovome svijetu uvijek kao u najsvetijem i najstrahovitijem hramu. Što dulje ona stoji u ovome hramu, to hram za nju ne gubi, no dobiva u neobičnosti i strahovitom veličanstvu svome.
2. Drugi uzrok slabljenju i umiranju vjere u nama jeste pretrpanost duha mnogim sitnim znanjima, pri čemu nedostaje saznanje nad saznanjima. Saznanje nad saznanjima je saznanje o Bogu. Ostala mnoga i sitna znanja odnose se na djela Božja, na dom prirodni i njegov namještaj. Količina znanja u našem vremenu veća je nego u ma kojem drugom. U naše vrijeme juri se u utrku za količinom znanja. Na kvalitetu se malo gleda. Od glave se prave ogromna slagališta znanih fakata iz kemije, fizike, astronomije, tehnike, sociologije, iz vještine igranja i kuhanja, sviranja i udvaranja. Mnoge glave su istovremeno čitavi kemijski laboratoriji i zoološke gradine i glazbeni repertoari. Mnogi su mozgovi prave enciklopedije. No zato opet u mnogim mozgovima nema mjesta za Boga, za veliko saznanje nad saznanjima.
U stara, prosta vremena ljudi nisu imali u svome duhu tako mnogo tehničkih istina kao ljudi našeg vremena, ali je saznanje nad saznanjima uvijek bilo živo i uvijek imalo vidno mjesto. (…) Znanje bez vjere je mrtvački sarkofag u nama. I što god je naše znanje veće, a bez vjere, utoliko veći mrtvac leži u duši našoj: odjeven, okićen, prostran, no — mrtvac. Ispod tog mrtvaca leži prignječena i prigušena vjera. (…) Tragedija je njena potpuna. No u tragediji njenoj jeste i tragedija naša, naše sreće, našeg spokojstva i našeg optimizma.
3. Treći razlog zbog kojega vjera u nama strada i pogiba jesu djela ljudska. Djela naša skraćuju nam pogled, te se mi i suviše samo na njima zaustavljamo i ne gledamo dalje. Mi gledamo našu nauku, djelo pameti naše, i gledajući oči nam se toliko zavodne da su nesposobne vidjeti jedan širi i svjetliji horizont. Mi promatramo velike gradove, djelo ruku naših, i djela Božja postaju nevidljiva za nas. Kultura nam plijeni oči više nego priroda, jer prirodu u gradovima skoro i ne vidimo. Čovjek kao tvorac kulturnih tvorevina učini nam se kao uopće jedini tvorac u svemiru. Od visokih domova naših mi ne vidimo svemirski dom Božji. Od prašine naših ljudskih mravinjaka mi ne vidimo nebo. Mi često u nepravdi svojoj cijenimo više djelo nego tvorca. (…)
4. Kao četvrti uzrok tragediji vjere kod mnogih i mnogih ističem zablude predstavnika vjere. Svatko cijeni sjeme prema plodu. Ako je plod gorak, tko može zavoljeti sjeme? Najbolji plod vjere trebaju biti oni koji su se potpuno stavili u službu vjeri. Vjera je sjeme, čovjek je njiva. Kad se isto sjeme posije na razne njive različite će plodove dati.
Vjera je sjeme, svećenik je čovjek. Kako će isto sjeme na različitoj zemlji dati iste plodove? Zaista, svatko očekuje da svećenik jedne vjere bude najbolji plod te vjere, i prema plodu cijeni i sjeme. No zaista sav se svijet može prevariti pri takvoj ocjeni. Jer biva slučajeva da je svećenik najgori plod one vjere kojoj služi. Iz istog sjemena niče na jednom zemljištu cvijeće, a na drugom korov. Treba cijeniti sjeme prema najboljem, a ne prema najgorem plodu koji ono može dati. Kad najbolje sjeme padne u trnje, ono ga uguši. Samo dobro sjeme na dobroj zemlji donosi, po riječima Spasiteljevim, stostruki plod i dobar plod. Kršćanska vjera, posijana na dobru njivu, daje najbolje plodove kakve jedna vjera može dati. No kršćanska vjera posijana je i po trnju i kamenu, po korovu i po drumu, gdje ne niče, ili ako niče ne raste, ili ako raste ne donosi ploda, ili donosi gorak plod. Ona je dala ljude velike kao titane po karakteru, vrlini i umu, no ona se nalazi kao neprimljeni kalem na mnogim oporim i trnovitim stablima. Ona je biser, koji je bačen i pred ljude i pred svinje. Ljudi su biser sabrali i u sjaju njegovom očuvali. Svinje su pomiješale biser s kukuruzom, kukuruz su pojeli, a biser nogama po blatu ugazili i njuškom od sebe odgurnuli kao stvar koja nije za jelo. Nerazumni su oni koji biser po blatu gaze, no još su nerazumniji oni koji vide biser pred svinjama, u blatu uprljan, i misle da je to pijesak, a ne biser. Svaka struka ima svojih Juda. Svaki posao ima svojih skvrnitelja.
No mnogi tako ne rezoniraju. Mnogi vide svećenika bezbožna, i vjera u njima zamre. Mnogi vide ispovjednika skeptika, i vjera u njima zaleluja kao plamen svijeće pred vatrom. Mnogi čuju za neznabožačko vladanje visokih kršćanskih predstavnika, i zalelujani plamen vjere u duši njihovoj se gasi. I kad se u borbi s hladnim vjetrom ugasi taj plamen, tragedija vjere je potpuna.
5. Peti uzrok čini pseudo-nauka i pseudo-teologija. Pseudo-nauka agitira protiv vjere, pseudo-teologija agitira protiv znanosti. Pseudo-nauka uzima najgore i najprimitivnije oblike vjere, njih ističe kao vjeru uopće, njih kritizira i njih negira. Pseudo-teologija opet ima oči samo za zlouporabe znanstvenih pronalazaka i otkrića, generalizira te zlouporabe i negira znanost. Za posljednje stoljeće znatno su napredovale prirodne i tehničke znanosti. Ozbiljni ljudi iskoristili su to na udubljenje, a neozbiljni na oplićanje života. Zbog tog obogaćenja znanosti ozbiljni su postali ozbiljniji, a neozbiljni neozbiljniji. Ozbiljni ne vide dvojnu istinu, jednu u znanosti, drugu u vjeri, no osjećaju harmoniju između jednog i drugog. Neozbiljni uživaju u izlišnim konfliktima, te ističući uvijek drskost pred logikom testiranja, stvaraju sebi zaslugu od toga, što naukom proturječe vjeri, ili obratno, vjerom proturječe nauci.
Zdrava vjera ne proturječi nikad pravoj nauci, niti prava znanost negira zdravu vjeru. Samo bolesni oblici i jednog i drugog pretenciozni su i isključivi. Moja vjera u Boga ne smeta mi priznati i usvojiti svu pravu znanost od alfe do omege. Moja nauka pak samo dobiva u jasnoći i punini i zamahu, ako je osvijetlim i zagrijem zdravom vjerom. Znajte da kad jedan znanstvenik ustaje protiv vjere u ime znanosti, to on ustaje protiv najgoreg oblika vjere u ime najbolje znanosti. I kad jedan bogoslov ustaje protiv znanosti u ime vjere, to on ustaje protiv najzloupotrebljenijeg i najštetnijeg oblika znanosti u ime najbolje vjere. Najbolja nauka pak stoji u savršenoj harmoniji s najboljom vjerom. A najbolji se nikad i ne prepiru; najbolji se razumiju i ljube. Niski ili nejednaki se prepiru i glože i uživaju u prepiranju i gloženju. No prepiranje i gloženje pseudo-vjere i pseudo-znanosti pokoleba mnoge proste duše u vjeri. I kad ih pokoleba, vjera njihova se bori za opstanak. No često se borba završi porazom vjere. Poraz vjere označava trijumf mraka i zla u ljudima.
6. Šesti uzrok, zbog koga vjera u ljudima trpi poraz, je socijalna nepravda. Čovjek pogleda u svod nebeski ukrašen plamenim svjetlima i vjera njegova svijetli i grije kao plamen. Ali on pogleda i na nepravdu, koju čovjek čovjeku čini, i vjera njegova trne kao plamen pod pljuskom kiše. Neke radničke partije u svijetu protestirajući protiv nepravedne podjele bogatstva na zemlji nalaze za nužno prosvjedovati i protiv vjere. Taj radnički prosvjed protiv vjere donekle je i opravdan. On je opravdan utoliko ukoliko se odnosi na degenerirane oblike vjere koji su se stavili u poniznu službu kapitalizma i koji podržavaju jednu očiglednu ekonomsku nepravdu, pod kojom uzdišu i umiru tisuće i milijuni ljudskih stvorenja. No taj protest ne samo da je neopravdan, no bezuman kad se on odnosi na vjeru uopće. Neopravdan je zato što je nepravedan, a bezuman je zato što se njime od najboljeg prijatelja stvara neprijatelj. Najbolji prijatelj siromašnih i potištenih u ovome svijetu jest vjera. Ako siromašni i potišteni u ovome svijetu misle voditi jednu uspješnu borbu protiv svojih mučitelja, moraju je voditi u ime Boga i Božje pravde. Jedna je stvar samo onda velika i impozantna kad joj je Bog temelj. Ne vjerovati u Boga, a apelirati na bratstvo i humanost mogu samo oni ljudi koji su ili zavedeni ili kod kojih ne postoji sasvim veza između mozga i jezika. Ne vjerovati u pravdu nebesku, a tražiti pravdu zemaljsku isto je što i u noći ne vjerovati da Sunce može osvijetliti zemlju i tražiti da je osvijetli jedan običan kamen.
Socijalna nepravda tišti nas sve i boli, i baca u mračne misli, i podgriza naš optimizam, i muti naš pogled k nebu. Sama vizija socijalne nepravde, pod kojom jedan čovječji život trpi, može imati djelovanje pustinjskog vjetra koji sve pred sobom sparušava. Pred tim pustinjskim vjetrom sparušava se i vjera naša. Kao što zelena trava pod kosom postaje otkos koji vene i crni, tako i vjera naša pred vizijom socijalne nepravde prostire se na samrtničku postelju i umire.
Zašto onaj tko radi umire od gladi? Zašto je cijeli život mnogih jedan protegnut ponedjeljak, a cijeli život nekolicine jedan protegnut blagdan? Zašto pravednik stradava? Zašto je mudrac zapostavljen i ponižen pred budalom? Zašto dobrotvor doživljava neblagodarnost? Zašto smiren živi vječito u sjeni hvalisavca? Zašto razvratnik ima tako široke i sjajne odaje, a vrlina se grči vječito po nazaretskim drvodjeljnicima i tijesnim stanicama? Zašto se heroja gura laktovima kukavica u pozadinu kad je njegovo mjesto naprijed? Zašto — ako postoji pravedni Bog?
Pod teretom tih pitanja duševna hrabrost mnogih klone, a gdje hrabrosti nema, nema ni vjere. Kad klone hrabrost, klone i vjera, kad umre hrabrost i vjera umire. Hrabrost i vjera uvijek kopaju u jedan te isti grob.
7. Sedmi uzrok umiranju vjere u nama jest sreća. Samo velike i jake duše stoje i u sreći okrenute licem Bogu. Vulgarnim dušama sreća je najviše božanstvo kojemu se one klanjaju. Samo su vulgarne duše u sreći bezbožne. U nesreći pak nitko od njih nije pobožniji. No i poneka bolja duša zaboravi se u sreći. Poneki dobar čovjek toliko se u sreći promijeni da ga ne mogu prepoznati ni njegovi prijatelji. Jedan veseo čovjek dobije veliki novac i postane najedanput neveseo i ekscentričan. Jedna bijedna djevojka uda se za vlastelina i pogordi se toliko da prezre svoje ranije prijateljice. Jedan mio čovjek dođe na vlast i poludi. Jednoga umjetnika slava načini šarlatanom. Ono što se smrtnim govorom naziva srećom često biva najvećom nesrećom ljudi. Sreća zemaljska mnogima zavrne mozak i otupi srce. Zar može biti veće nesreće od te “sreće”? Treba imati hrabrosti u sreći kao i u nesreći. Treba hrabrosti ne podati se ni sreći ni nesreći. Kome sreća postane idol, tome Bog prestaje biti Bog. Tko svoju sreću kadi tamjanom, taj ne prinosi žrtve Bogu. Tko misli da su rubovi svijeta na horizontu njegove sreće, taj rukama svojim grli jednu iluziju od dima. Tko svoju sreću može praznovati izvan Boga i bez Boga, taj preživljuje zatišje pred katastrofu i smije se smijehom koji će se u đerdan od leda pretvoriti. Jer dok sreća stanuje u jednom domu dotle nesreća stoji pred vratima i čeka svoj red. Nema toga doma u svijetu u koji nesreća neće ući i pokazati svoje otkriveno lice. Njeno lice bit će strašno i odvratno domu u kojem je vjera pretrpjela tragediju. No njezino lice bit će kao sumrak, pri kome se vidi putovati, ako je vjera u domu živa i budna.
*            *              *
Tih sedam uzroka u stanju su, posebice ili udruženi, proizvesti tragediju vjere. Kad sedam žbunova trnja niknu unaokolo jednog plemenitog ljiljana, i isprepleću svoje grane iznad ovoga, tako da mu Sunce zaklone i zrak zatruju, tad plemeniti ljiljan istruli u vlazi i uguši se u mraku. I Bog s neba gleda kako mnogi lijepi ljiljani trule i guše se zemlji. I Bog s visina gleda kako se mnoge duše pretvaraju u trnje bez ljiljana. Bog, istina, i trnje na dobro upotrebljava, no teško onome tko je trnje. Teško, prvo, njemu, i teško, onda, onima oko njega. Život bez vjere najmračnija je od svih tragedija. Prema toj tragediji golgotska je tragedija svijetla. Onaj tko sa živom vjerom u duši strada i pogiba, ma i na križu, sliči na brodara na burnome moru koji kroz stradanje i mrak vidi polarnu zvijezdu te zna ipak pravac kuda ide. Onaj tko bez vjere strada i pogiba sliči na brodara na burnoj pučini koji ne vidi nigdje ni jednoga zraka svjetlosti u mraku, ni u sebi ni oko sebe. On napreže oči da vidi, no što se više napreže to mu se mrak čini sve gušći i crnji. On napreže grlo da doviče; no on sam nije u stanju čuti svoj glas od strahovite huke oko sebe. Očajanje bezbožnika najužasniji je fakt u svim vremenima. To očajanje skriva se cinizmom, te nije ni vidljivo za svako oko. Kad bi svi zdravi bezbožnici znali ispovijesti svih umirućih bezbožnika na samrtnoj postelji, požurili bi se svi da razgrnu korov i trnje u duši svojoj i puste zgnječeni ljiljan  da se digne i razvije i stvori im duši radost, i da joj boju i miris. Bezradosne i bezbojne i bezmirisne su duše bez vjere. Kristalisano kamenje je milije pogledu od takvih duša. I svako kamenje je sažaljenja dostojnije od takvih duša. Kakve velike planove snuje bezbožnik? Lažni su planovi njegovi i on mora jednom u noći samom sebi priznati da su planovi njegovi laž. Pred ljudima on će moći i maskirati tu laž, no pred samim sobom ne. Svi veliki planovi, bilo osobni ili nacionalni ili općečovječanski, ako se ne baziraju na granitnom temelju vjere, baziraju se na temelju od voska. Ugrije Sunce, vosak se rastopi, i velika kula se survava na zemlju.
Nikolaj V.
Foto: Shutterstock.com
preuzeto s www.bitno.net

sedam-razloga

1. Prvi razlog je naviknuti se na ovaj svijet i život. Dokle nam se god svijet čini nov i neobičan, dotle je naša vjera u Boga jaka. No onoga dana kada nam se svijet učini sasvim star i sasvim običan, vjera se u nama gasi. (…)

Naviknuti na ovaj život nalikuje na banalne prostake za carskom trpezom. Sa strahom i trepetom prilaze prostaci trpezi carskoj. Nitko od njih ne sumnja u prisutnost cara i u carsko dostojanstvo trpeze. Sjedaju; počinju jesti i piti; no od slatkog jela i pića pada im mrak na oči, i oni gube iz vida i cara i carsko dostojanstvo trpeze. Počinju se otimati za jelo i piće, gurati, tući, razbijati i prosipati, počinju vikati, svađati se o svojini trpeze i prvenstvu mjesta i na kraju — zijevaju. Gostovanje u carskoj palači postane im dugo i dosadno. I oni se tuže i očajavaju. I prave od carske blagovaonice spavaću sobu, a od spavaće sobe konjušnicu. Dok naposljetku sve ne izgubi u njihovim očima svoj carski karakter i dok banalnost prostačka ne počne trijumfirati svuda — i u mislima, i u riječima i u djelima gostiju. Kralj, domaćin stoji i promatra i naređuje da se trpeza neprestano puni. Velika duša osjeća prisutnost cara i stidi se postupaka svoje banalne braće.

SVJETSKI MIROVNI SUSRET U DUHU ASIZA

SVJETSKI MIROVNI SUSRET U DUHU ASIZA
Stotinjak vjerskih poglavara svih vjera i konfesija te uglednici iz svijeta kulture i politike iz više od šezdeset zemalja od 9. do 11. rujna učinit će Sarajevo gradom mira i suživota, simbolom za Europu i za cijeli svijet.
Tradicionalni svjetski susret za mir Zajednica sv. Egidija ove godine organizira u suradnji s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, Srpskom pravoslavnom crkvom, Vrhbosanskom nadbiskupijom i Židovskom zajednicom Bosne i Hercegovine u Sarajevu od 9. do 11. rujna. Inicijativi koja je ujedno i najveći događaj religijskog i političkog dijaloga od nedavnog rata, punu podršku daju sve vladine institucije Bosne i Hercegovine.
Riječ je o susretu koji Zajednica sv. Egidija organizira na tragu Duha Asiza već punih 25 godina a ugostili su ga mnogi europski gradovi i Washington.
Stotinjak vjerskih poglavara svih vjera i konfesija te uglednici iz svijeta kulture i politike iz više od šezdeset zemalja tih će dana Sarajevo učiniti gradom mira i suživota, simbolom za Europu i za cijeli svijet. Za stabilnost i sigurnost Europe nužno je ojačati miran suživot u zemljama Jugoistočne Europe. Taj međureligijski susret s temom “Naša je budućnost živjeti zajedno” želi pridonijeti izgradnji ozračja povjerenja i poštovanja u cijeloj regiji.
Ujedno to će biti prilika podsjetiti se i na riječi koje je prije petnaest godina za povijesnog posjeta Sarajevu, 12. travnja 1997. godine, izrekao papa Ivan Pavao II. “Neka više nikada ne bude rata, neka više nikada ne bude mržnje i nesnošljivosti! To je poruka ovog stoljeća i ovog tisućljeća koji su se već približili svome svršetku… Logiku neljudskog nasilja valja zamijeniti konstruktivnom logikom mira… Neka Bog udijeli Bosni i Hercegovini, kao i svem pučanstvu Balkana, Europe i svijeta, da nikada ne prestane doba mira u pravdi.”
Susret će biti svečano otvoren u nedjelju 9. rujna u poslijepodnevnim satima u Skenderiji. Tridesetak tematskih panela u ponedjeljak 10. rujna i utorak 11. rujna prije podne bit će mjesto dijaloga i razmjene iskustava o najrazličitijim temama iz vjerskog, međuvjerskog, političkog, gospodarskog života.
U utorak popodne na religijskoj tradiciji na različitim mjesta gradu održat će se Molitva za mir, a potom će sudionici u Procesiji za mir proći gradom do Trga pred Domom oružanih snaga gdje će se održati završna svečanost i proglas te potpisivanje “Apela za mir 2012.”
Otvaranju je moguće nazočiti samo uz propusnicu koju je moguće dobiti u Organizacijskom uredu. Sudjelovanje na panelima je slobodno, no organizatori mole najavu u Ured, kako bi se osigurao dovoljan broj mjesta. Na završnoj svečanosti sudjelovanje je slobodno.
Novinari zainteresirani za praćenje skupa pozvani su iz organizacijskih razloga dostaviti podatke (ime i prezime, redakcija) u Organizacijski ured do kraja kolovoza. Za vrijeme skupa Press-centar će se nalaziti u Skenderiji.
Prijave i dodatne obavijesti mogu se dobiti u Uredu na adresi Zajednica Sant’Egidio, Ulica Josipa Stadlera 11, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, telefon +387 33 574330  FREE +387 33 574330 , fax +387 33 574332 (utorak, srijeda, četvrtak) u vremenu od 10 do 13 sati, te putem elektroničke pošte meetingsarajevo2012@gmail.com.
(ika/bitno.net)

mirovni-susret-2012

Stotinjak vjerskih poglavara svih vjera i konfesija te uglednici iz svijeta kulture i politike iz više od šezdeset zemalja od 9. do 11. rujna učinit će Sarajevo gradom mira i suživota, simbolom za Europu i za cijeli svijet.

Tradicionalni svjetski susret za mir Zajednica sv. Egidija ove godine organizira u suradnji s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, Srpskom pravoslavnom crkvom, Vrhbosanskom nadbiskupijom i Židovskom zajednicom Bosne i Hercegovine u Sarajevu od 9. do 11. rujna. Inicijativi koja je ujedno i najveći događaj religijskog i političkog dijaloga od nedavnog rata, punu podršku daju sve vladine institucije Bosne i Hercegovine.Riječ je o susretu koji Zajednica sv. Egidija organizira na tragu Duha Asiza već punih 25 godina a ugostili su ga mnogi europski gradovi i Washington.

Stega znači i pozitivan pristup

stega-pozitivan-stav
Mudar i strpljiv otac svjestan je da mala djeca nemaju punu snagu razuma, da nisu sposobna u potpunosti vršiti slobodnu volju. S druge strane, on također mora imati na umu da je ljudska priroda daleko od savršenstva i da mora nastojati usmjeriti i obučiti volju i savjest svoje djece.
Što se tog tiče, naš bi pristup trebao biti više pozitivan nego negativan. Pohvala zbog dobrih pobuda i ispravnog ponašanja potrebna je našoj djeci isto kao i ispravljanje njihovih loših odluka i izbora. Kako je netko jednom rekao: “Ulovite djecu kad su dobra!”

Stranice