Poučna priča

NASLIKATI MIR

Bio jedan kralj koji je ponudio nagradu umjetnicima koji će naslikati najbolju sliku mira. Mnogi su se umjetnici dali na posao. Kralj je pogledao sve slike ali bile su dvije  koje su mu se svidjele i morao je izabrati između njih.

Na jednoj slici bilo je mirno jezero. Jezero je bilo kao ogledalo; oko njega visoke planine. Iznad plavo nebo s razdraganim bijelim oblacima. Svi koji su vidjeli sliku smatrali su da je to savršena slika mira.         

ZAŠTO SU NEKI LJUDI SRETNI, A DRUGI NESRETNI?

Sreća je kao sjena koja te prati kad na nju ne misliš; ona je jeka koja odgovara na dar sama sebe

Često sam se već pitao: zašto su neki ljudi sretni, a drugi nesretni: tragajući za najdubljim razlogom čovjekove sreće, nikada kao razlog nisam pronašao novac, imetak, raskoš, dokolicu, dobit, zabavu, slavljenje i uživanje.

Naprotiv, kod sretnih ljudi uvijek sam nalazio radost u malim stvarima. Luda pohlepnost njima je strana. Oni žive sigurni da imaju razlog da žive – i cilj života.

Kod sretnih ljudi nikad nisam pronašao neumornu jurnjavu, zaslijepljeno trčanje za zlatnim teletom, nikada prisilu da sebe stave na scenu i sami sebe veličaju.

Zašto moja molitva nema učinka?

Učinkovitost molitve predstavlja problem s kojim se, više ili manje, prije ili kasnije, susreće svaki vjernik. Pitanje “Zašto moja molitva nema učinka?” još više pritišće čovjeka kada se radi o molitvama za ozdravljenje.

Trebamo li prestati s molitvom? Trenutno se već osam mjeseci molimo, postili smo i prikazivali sv. mise za ozdravljenje jedne osobe, ali nikakav pomak se nije desio, Bog nikako da usliša molitvu. Koliko god dalje nastavljali moliti, sve više imam osjećaj da molimo bez vjere. Moje mišljenje je da se trebamo prestati moliti i da Bogu predamo taj problem s povjerenjem da će On to riješiti. Isto tako znam da nas je Isus učio svojoj molitvi ‘Oče naš’ gdje stoji ‘budi volja tvoja’. Mislim da smo mi uradili sve što smo mogli. Hvala Vam!

STARAC JEFREM - EVO ZAŠTO BOG DOPUŠTA DA PATIŠ

Čedo moje, blagoslov Božji i Njegova ljubav objavljuju se u ljudima na mnogo načina i imaju jedan zajednički cilj, a to je čovjekovo spasenje. Radosno nosi križ i neprestano zahvaljuj Bogu…

Čedo moje, moli se da te Dobri Tješitelj, blagi i istinski Duh, osjeni i utješi i da u tebi rasplamsa ljubav Kristovu. Svom svojom dušom molim se da ti Krist naš podari zdravlje. Vidim i iz iskustva znam, čedo moje, da je onome tko strada od različitih duševnih ili tjelesnih patnji i tko ih strpljivo podnosi, s razumijevanjem i zahvaljujući Bogu, Bog obvezan poslati utjehu koja će orositi njegovu dušu. Međutim, ako ne podnesemo bol i napor, Bog nas neće utješiti, neće nam poslati Svoj blagoslov.

KAD MOLITVA ZAHRĐA – DESET SAVJETA KAKO OŽIVJETI MOLITVU

Molitva je ključ spasenja. Sveti Augustin kaže da onaj tko dobro moli taj dobro i živi; onaj koji živi dobro taj i umire dobro; i onomu koji dobro umire sve dobro završava. Sveti Alfonz ponavlja isto načelo: “Tko moli mnogo taj će se spasiti; tko ne moli bit će proklet; tko moli malo stavlja u opasnost svoje vječno spasenje.” Isti svetac tvrdi da na svijetu ne postoje jaki ili slabi ljudi, već oni koji znaju ili ne znaju moliti. Drugim riječima, molitva je naša snaga, uvijek i svugdje.

Donosimo deset ohrabrujućih savjeta koji nam mogu pomoći na putu za nebo, u našem naporu da rastemo u molitvenom životu:

1. Odlučnost

7 SAVJETA SVETOGA LEOPOLDA MANDIĆA O TOME KAKO UVIJEK ŽIVJETI U BOŽJEM DUHU

Prozvan je “apostolom ispovjedaonice” zbog gotovo 40 godina svakodnevnog ispovijedanja, ponekad i više od deset sati dnevno! Rijeke ljudi dolazile su k njemu s jednim ciljem: izmiriti se s Bogom i ljudima! Dan uoči svoje smrti, u vrijeme najveće ljetne sparine ispovijedao je bez predaha, pretvorivši svoju bolesničku sobicu u ispovjedaonicu. Izdvojili smo sedam misli ovog neumornog Božjeg radnika i istinskog poznavatelja ljudskih srdaca koje nam svima mogu biti na korist!

1. Naš Gospodin nam je čvrsto obećao da će biti širokogrudan u svojoj providnosti kada se budemo trudili s njegovom milošću vršiti svoje dužnosti. Potrudimo se dakle da budemo djelotvorni vjernici; potom će nadoći Providnost.

TOMISLAV IVANČIĆ: KAKVE SU TI OČI, TAKAV SI

Sjedeći ili klečeći usmjeri pogled na Boga. Dugo tako ostani usredotočen na Boga, dokle god ne osjetiš da te to čisti. Zatim takvim čistim pogledom pođi od jednog do drugog čovjeka koga poznaš i u svakome gledaj samo svjetlo i dobrotu.

Sva negativna iskustva s njima odbaci s njih kao masku i gledaj ispod toga ono djetinje, nevino, Božje, čisto. Prepoznaj u svakome svoga brata koji vapi za tvojom ljubavlju, koji te moli da ga ne osudiš. Budi odlučan i ne daj da i sjenka zlih misli uđe u tebe dok u mašti promatraš ljude. Na kraju zahvaljuj Isusu za nove oči.

‘NE MOŽEŠ SE STALNO SMIJATI NA ISTI VIC…’

Čovjek je neki glasno ispričao vic u čekaonici punoj ljudi. Cijela se čekaonica valjala od smijeha.

Čovjek ponovo ispriča isti vic. Ovaj put se nasmijalo nekoliko ljudi.

Onaj nastavi pričati isti vic i treći put, četvrti, peti… Više se nitko nije smijao. Ljudi su okretali glave od njega i bilo im je neugodno.

Nakon nekog vremena čovjek reče:

“Ne možete se stalno smijati na isti vic, zar ne? A kako se onda možete stalno brinuti zbog istih problema?”

Autor nepoznat

Foto: Shutterstock.com

KAKO MOLITI U KRIZI

Molitva izlazi iz krize kadgod se vratimo bitnom, tražimo Boga i njegovu riječ, njegovo lice. Molitva ima i svoje krizne trenutke. Nakon prvog oduševljenja može doći do osjećaja da je teško moliti ili da se to ne isplati, da se ništa ne dobiva ili daje to dosadno, naporno, da se nikuda ne ide. Molitva traži stalni hod. Ako inzistiramo na istim riječima, istom načinu molitve, na istim nakanama tada, ako očekujemo isto oduševljenje, tada, dakle, osjetimo kao da nam je sve uzeto, kao da je Bog otišao dalje, a mi ostali iza njega. Zato je za molitvu bitno ne zaustavljati se na osjećajima, ne ponavljati iste molitve, ne tražiti u riječima i gestama molitvu, nego uvijek gledati Boga, tražiti njegovu prisutnost, sabirati se dok ne osjetimo da je duša u Božjoj blizini.

MRAV KOJI ME NAUČIO MOLITI

Jednoga dana vidio sam mrava kako nosi golem list. Mrav je bio malen, a list barem dva puta teži od njega…

Mrav ga je nosio s velikim naporom. Čas ga je vukao, čas ga podizao iznad glave.

Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav. List se okretao i padao, ali mrav nije odustajao od svoje namjere. Gledao sam ga i pratio dok nije došao blizu rupe – ulaza u svoju kuću.

Pomislih: „Konačno je uspio.“ No, prevario sam se, jer trebao je napraviti još jedan važan korak. Naime, list je bio veći od rupe u mravinjaku i mrav ga je ostavio ispred i ušao bez tereta. Promrmljah: „Jadniče, tolika žrtva ni zbog čega.“ Sjetio sam se narodne poslovice: „Plivaj, plivaj i umrijet ćeš na plaži.“ Ali mrav mi je otkrio tajnu…

Stranice