Poučna priča

ŽIVOT JE BORBA PROTIV TMINE

Kako vjerovati u Boga, ako je čitavu zemlju prekrila mržnja i nepravda? Odgovara Tomislav Ivančić!

Dobrota je neuništiva, svjetlo je neuklonjivo, ljubavi je uvijek bilo i ima je. Možda je samo potrebno otvoriti oči, okrenuti glavu i pokušati oslušnuti i već je sve drukčije.

NE ZABORAVI, SINE, SVE SE VRAĆA!

Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio, a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari.

“Bila jesu, pa prošla, pa opet došla neka teška vremena, sinko moj!” započe starac svoju priču, s namjerom da prenese svoje životno iskustvo i barem nekoga nauči važnoj životnoj lekciji.

“Otkad znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna što imalo, ali je srce bilo zadovoljno s onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti, sve se zna.

KAKO SE ČUVA LJUBAV?

Majka je sinu dala savjet koji nikada neće zaboraviti…

 

Majka i dječak šetaju plažom. U jednom trenutku dječak upita: “Mama, kako se čuva ljubav?”

Ona ga pogleda i odgovori:

“Uzmi malo pijeska i stisni u šaku…”

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje…

“Ali, mama, pijesak mi bježi…”

“Znam, a sad potpuno otvori šaku…”

Dječak je posluša, ali u tom trenutku zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..

“Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak…”

Na to majka, sa smiješkom na licu, reče:

“Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga zaštitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan…”

ODLUKA

Odluka je nutarnja slomljenost čovjeka za jednu stvar, a protiv druge. Nutarnja slomljenost čije se posljedice ne mogu predviđati i planirati zna se dogoditi iznenada. Kao kada čovjek nešto impulzivno i naglo prelomi u sebi bez puno razmišljanja nesvjestan posljedica vlastitih lomova.

Čovjekovo lomljenje samog sebe za nešto nosi nutarnje ratove koji iscrpljuju nutrinu. Ponekad nakon određene odluke i nakon dugotrajnog lomljenja samog sebe od silnog umora čovjek nema snage za sreću. Ispražnjen od silnog sukoba sa samim sobom gotovo da žali zbog donesene odluke.

OD OVISNIKA DO SVEĆENIKA

Claude Paradis bio je siromašni beskućnik koji je živio na ulicama kanadskog Montreala. Uz to, borio se i s ovisnošću o drogama i alkoholu te je pomišljao na samoubojstvo. No, on je danas svećenik.

Ipak, nije počinio samoubojstvo nego je postao svećenikom koji svoje vrijeme provodi skrbeći o tjelesnim i duhovnim potrebama onih koji su zarobljeni u siromaštvu, zatvoru i prostituciji.

On po najbolje zna kako je težak život na ulici. Nakon odrastanja u Gaspé regiji i rada u Cowansvilleu kao medicinski tehničar, u Montreal je stigao prije 25 godina. Međutim, nije bio u mogućnosti pronaći posao te je zapao u očaj i izolirao se. „Pomišljao sam na samoubojstvo, koristio sam najprije kokain, a potom i crack“, otkrio je Claude.

VELIKODUŠNOST NA DJELU

Žena trudnoj konobarici ostavila napojnicu od 6500 kuna i napisala: Ovo je Božji novac…

Clark je također poručila kako je žena koja joj je ostavila napojnicu već dolazila u restoran te kako su nekoliko puta i razgovarale. Ono što ih zapravo povezuje je činjenica kako je spomenuta žena također trudna.

Isusova poruka iz Matejeva evanđelja: “Besplatno primiste, besplatno dajte” (Mt 10, 8b), lijepo rezonira s jednom drugom porukom iz spomenute novozavjetne knjige, onom gdje nas naš Gospodin upozorava da ne budemo “zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?” (Mt 6, 25).

VJERA ŽIVOTOM POTVRĐENA – POUČNA PRIČA IZ ŽIVOTA SVETOG ANTUNA PUSTINJAKA

Sveti je Antun Pustinjak doznao da u egipatskoj Aleksandriji živi neki obućar koji je svetiji od njega. Željan da se što bolje usavrši u kršćanskom životu, odluči potražiti ga i pitati za tajnu njegova uspjeha u svetosti.

Upita ga:

„Što sve učiniš da bi bio tako velik na Božjem putu?“

Odgovori mu:

„Ja sam jedno veliko ništa na Božjem putu: ja sam samo obućar.“

„Što radiš još, kako provodiš svoje dane?“

„Dijelim ih na tri dijela: osam sati radim, osam molim i osam spavam.“

Vjerovao je da su mu dani još veći dobrim djelima, pa ga upita:

„U čemu je tajna tvoje svetosti? Da nije u siromaštvu?“ Obućar uzvrati:

SV. PADRE PIO O SLUŠANJU SVOG ANĐELA ČUVARA

‘Nikada nemoj zaboraviti nevidljivog pratitelja, koji je uvijek spreman da nas sluša i utješi’

U pismu koje je svojoj duhovnoj kćeri Anniti Rodote napisao 15. srpnja 1913. godine, Padre Pio daje njoj (i nama) neprocjenjiv savjet glede toga kako bi se trebalo odnositi prema svom anđelu čuvaru

Padre Pio imao je susrete s anđelima čitavog svog života i doista ih je imao priliku dobro upoznati. Također je često imao nutarnje lokucije i morao je razlučiti od koga su dolazili ti govori i kako bi na njih trebao reagirati.

U pismu koje je svojoj duhovnoj kćeri Anniti Rodote napisao 15. srpnja 1913. godine, daje njoj (i nama) neprocjenjiv savjet glede toga kako bi se trebalo odnositi prema anđelu čuvaru, lokucijama (govorima) i molitvi.

Školjka

Neke su školjke izvana glatke i sjajne, blješte od boja, a neke neugledne, grube, hrapave. Ali ispod oklopa, sve su školjke nježne.

Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa. Često se dogodi da u školjku upadne neko posebno neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u mekom tkivu školjke i ona ga se nikako ne može riješiti. Za neke će školjke to zrnce pijeska postati pogubno: stvorit će im ranicu od koje će na kraju umrijeti.

Kako izgledaju cipele koje vode u raj

Kad je umro neki čovjek, htjedoše iskušati mudra starca.

“Znaš li nam reći kamo će on sada poći – u raj ili u pakao?” upitaše ga.

Stranice