Poučna priča

Kako je maleni dječak objasnio tajnu Presvetog Trojstva velikom Svecu

Jednom zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao je o tajni Presvetoga Trojstva. Htio je svakako dokučiti: kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog. Šetajući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.

Sv. Augustin se zaustavi i upita: “Dječače, što to radiš na pijesku?” “Želim more preliti u ovu rupu,” odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati: “Uzalud se trudiš! Okani se tog uzaludnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao pregrabiti more i preliti ga u tu rupu.”

ISUS I SOKRAT

Isus se ne upušta u avanturu nade, on je toliko povezan s Bogom, toliko siguran u svoj put k Ocu, da može i drugima ponuditi nadu. Sokrat se nada da Bog voli one koji ljube istinu i čovjeka. Za razliku od njega, Isus to zna!

Dolaze mi spontano sjećanja na onaj dobro poznati povijesni slučaj u Platonovoj knjizi Odbrana Sokratova u kojoj se jednome nedužnome podvaljuje kako bi vlast mogla mirno spavati. Zanimljivo je da ni Sokratovi tužitelji, kao niti oni Isusovi, nemaju pravoga odgovora na pitanje njegove krivice. Sve se svodi na to da stavlja pod upitnik neke tradicijske stvari i da na taj način kvari ljude, pogotovo mladež.

Sokrat – tražitelj istine

BEZ GRIJEHA

Čovjek je jednom ukrao hrane i kralj je naredio da ga se objesi. Na pitanje ima li pred smrt štogod reći, lopov je odgovorio: „Znaš li kralju da ja mogu posijati sjeme jabuke koje će za jednu noć narasti  i donijeti plod. Radi se o tajni koju mi je otac rekao i smatram da bi bilo šteta da s njom umrem.“

Sutradan je određeno vrijeme da se posije sjeme. Lopov iskopa rupu i reče: „Ovo sjeme može posijati samo onaj koji nikada ništa nije ukrao ili uzeo nešto što njemu ne pripada. Ja, budući da sam lopov, očito to ne mogu uraditi.“

Kralje je stoga zamolio svojeg prvog ministra da posije sjeme. No, on oklijevajući reče: „Vaša Visosti, kad sam bio mlad, sjećam se da sam zadržao stvar koja mi nije pripadala. Ne mogu posijati sjeme.“

SVJEDOČANSTVO OBRAĆENIKA

Troje muslimana koji su prešli na kršćanstvo svjedoče: Prijete nam svaki dan, ali i dalje govorimo o Kristu

“Tog prvog dana u crkvi započela sam razgovor s Bogom. Molila sam ga: ‘Ako si ti Bog i ako je istina što govore, hoćeš li mi dopustiti da to osjetim u srcu? Tada ću te slijediti i služiti.'”

Foto: Freepik

3 KORAKA PADRE PIJA KAKO VRATITI BLIŽNJEG ISUSU

Foto: www.padrepioglenmorepark.org

Što napraviti kada smo sve pokušali, kada smo istrošili vlastitu snagu i strpljivost, kada briga za drugoga počinje polako napadati našu vjeru?

Čak su i najvjerniji katolici u jednom trenutku iskusili tjeskobu promatrajući nekoga bližnjeg kako se udaljava od Gospodina, Crkve, ili možda oboje.

Jedni svakodnevno pate zbog djeteta koje je odlutalo od stada; drugi osjećaju neprestanu napetost življenja sa supružnikom koji ne dijeli njihovu vjeru ili se možda neprestano brinu za spas prijatelja i rodbine koji su indiferentni, mlaki, možda čak i neprijateljski nastrojeni prema svakoj vrsti religioznosti.

Nestalno vam je rješenja?

I MI SMO NEKOĆ BILI SIROMASI

Foto: Shutterstock.com

Ova istinita priča potječe još tamo iz srednjeg vijeka.

Neki je ugledan čovjek bio izabran za mjesto, danas bismo rekli, gradonačelnika. Bio je vrlo radostan zbog iskazane časti. Isti dan je žurno otputovao u susjedni grad i kupio svojoj ženi krzno. Činilo mu se primjerenim da se gradonačelnikova žena odijeva dostojno njegove časne službe.

Nakon što je dobila krzno, žena je, naravno nakon što se satima ogledala u zrcalu, odlučila što prije pokazati svoju novu opravu u javnosti. Prva prigoda koja joj se za to ukazivala bilo je jutarnje bogoslužje odmah sljedećeg dana.

DESET PREKRASNIH POTICAJA KOJI ĆE VAM ULJEPŠATI VRIJEME DOŠAŠĆA

Foto: Shutterstock

Radujmo se dolasku Nebeskoga Kralja…

1. Svakoga dana uzmite malo više vremena za molitvu.

Dostojno pripremite svoje srce za dolazak Božji.

2. Osmjehnite se prvi drugome.

Radost koju donosite na svijet može nekoga izvesti iz tame.

3. Pronađite vremena za nekoga.

Vrijeme koje darujete nije samo vrijeme, to je vaš život za drugoga.

4. Ne obazirite se na negativne primjedbe drugih.

Uzvraćajte samo pozitivnim riječima i vijestima.

5. Radujte se sa svojom braćom na Euharistiji.

Snaga koju pritom primate nosit će vas naprijed.

6. Imajte strpljenja za teške ljude.

SV. JAKOV MARKIJSKI - VELIKI POKORNIK I PRIJATELJ BOSNE

Na današnji dan Crkva obilježava spomendan svetog Jakova Markijskog, talijanskog franjevca i misionara. Jedan je to od omiljenih svetaca u Bosni, a osobito u Deževicama kod Kreševa, gdje je drugotni nebeski zaštitnik župe.

Sv. Jakov Markijski rođen je 1393. kao 18. dijete u obitelji Monteprandone u Markama u središnjoj Italiji, a preminuo je 28. studenoga 1476. u Napulju. Kao dječak došao je svom ujaku, svećeniku, koji ga je opismenio i potom poslao u školu. Kasnije je u Peruggi studirao pravo, a uzdržavao se instruirajući sina nekog plemića. Postao je državni činovnik, ali je, osjetivši redovnički poziv, postao franjevac. Opredijelio se za opservantsku struju franjevaca, promijenivši životna načela, ugledajući se na Sv. Franju.

„JESTE LI VI ŽENA OD BOGA?“

Foto: Shutterstock  

Jedan prijatelj svećenik koji je bio na službi u Boliviji podijelio je s nama ovo svjedočanstvo. U Boliviji su ogromne razlike između bogatih i siromašnih. Jedna župljanka ovog misionara išla je ulicom i vidjela boso dijete kako pozorno gleda u izlog s cipelama. Došla je do njega i upitala ga bi li htio imati cipele. Dječak je odgovorio da bi, ali da nema novca za njih. Žena ga je uvela, zamolila prodavačicu mokru krpu i obrisala mu noge. Zatim je rekla da si izabere cipele koje mu se sviđaju. Dječak je to učinio, zahvalio i na kraju upitao ženu: „Jeste li vi žena od Boga?“ Zbunjena mu je žena odgovorila: „Nisam, zašto to misliš?“ Dječak je na to rekao: „Čuo sam da Bog može sve pa sam mislio da jeste.“

Izvor: Facebook stranica „Mladi misionari“

LOGIKA DOBRA

Lijepa je želja i misao ljubiti one koji nas ne ljube i na zlo uzvraćati dobrom, ali kada se spustimo u konkretnu situaciju srce nam puca. Nemoćni smo. Logika nam otkazuje. Sve nam je gore i gore.

Piše: Bazije M.

Prvo što nam tada pada na premet jest: Što ću trošiti snagu na budalu? Eto mu njegovo! I pokušamo se tako ponašati. Na kraju vidimo da nas takav stav još više troši, posebno kada je onaj tko nam čini zlo u našoj blizini i nije mu moguće izmaći, osim da postanemo nevidljivi, po potrebi, poput Frode iz Gospodara prstenova.

Stranice