Pitali ste - OPĆA PITANJA

21 čudesna stvar koja se događa u trenutku kad se križamo

Znak križa je jednostavna gesta i duboki izraz vjere za sve kršćane. To je nešto što konkretno činimo kao katolici kada ulazimo u crkvu, nakon pričesti, prije obroka ali i svaki dan kada molimo. Ali što točno radimo kada se križamo? Evo 21 stvar koju činimo:

Zašto je Juda izdao Isusa?

Izgleda nemoguće da čovjek koji je tako dobro poznavao Isusa može biti sposoban izdati ga. Što se dogodilo u Judinoj duši?

Izdaja je počinjena izrazom prijateljstva: »Pristupi Isusu i reče: ‘Zdravo, Učitelju!’ I poljubi ga.« Izgleda nemoguće da čovjek koji je tako dobro poznavao Isusa može biti sposoban izdati ga. Što se dogodilo u Judinoj duši? On je bio prisutan kada su se dogodila tolika čuda i bila mu je poznata dobrota Gospodinova srca. Privučen njegovim riječima, postavši jedan od dvanaestorice, znao je da je među najbližim Isusovim prijateljima.

Kako se određuje datum Uskrsa?

Uskrs se u početku slavio svake nedjelje, a kasnije se počinje slaviti jedanput godišnje tj. između 22. ožujka i 24. travnja. Saznajte zašto svake godine dolazi do promjene datuma i kako se taj datum izračunava.

Što je prirodno planiranje obitelji?

Uzdržavanjem od spolnih odnosa u dane kada je žena plodna može se izbjeći trudnoća u situacijama kada par nije spreman na još jedno dijete – zbog materijalne oskudice ili zbog toga što je jedno od njih bolesno ili iscrpljeno, ili iz nekih drugih razloga zbog kojih se oni osjećaju nespremnima preuzeti odgovornost za novi život

Kada je Bog stvorio spolnost, On je znao što čini. On je znao kako će taj čin na svijet donijeti nov život i On je znao kako će odgajanje toga života značiti i veliku odgovornost. On je znao da će različiti parovi imati različite sposobnosti u odgajanju djece i da će neki moći odgajati više djece od drugih.

Što je post, a što nemrs?

Sadržaje pojmova “post” i “nemrs” dobro je iznova pojasniti. Mnogi te dvije riječi smatraju istoznačnicama, sinonimima, premda nisu

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso (a može biti masno).

Uočiti treba ovo: u dva dana “strogog posta” (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok (“do sita”), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs! – U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno i mnogi poste više i češće (na primjer na Badnjak, uoči Velike Gospe) i strože: “o kruhu i vodi”.

Može li ateist sklopiti crkveni brak?

Na vjeronauku smo učili da se bez krštenja ne može primiti nijedan sakrament. Kako je onda moguće da crkveni brak sklopi katolička i nekrštena osoba?

Što su stigme?

Katolička se Crkva kroz svoju povijest više puta susrela s fenomenom “stigmi” ili tzv. svetih rana. O kakvom je fenomenu ustvari riječ te kakav je službeni stav Crkve prema tom fenomenu pročitajte u ovom tekstu.

Kako pobijediti u borbi s napastima?

»Napast nam ne može naškoditi dok nam se ne sviđa, pa ako i potraje veoma dugo.« (sv. Franjo Saleški)

Sveti Franjo Saleški, veliki poznavatelj duhovnog života, bio je uvjeren da je za kršćane važno da dobro shvate prirodu napasti. Prvenstveno upućuje na ove stvari:

Bit napasti

Kako Crkva gleda na karizmatske pokrete?

Kako Crkva gleda na fenomen duhovnih, karizmatskih pokreta i seminara koje oni organiziraju?

Proteklih godina u više hrvatskih gradova održali su se vrlo posjećeni karizmatski molitveni skupovi. Održani skupovi izazvali su podijeljene reakcije u hrvatskoj vjerničkoj javnosti. Komentari su išli u rasponu od oduševljenog odobravanja do apriornog odbacivanja.

Smetaju li djeca previše u društvu i crkvi?

PITALI STE: Smetaju li djeca previše u društvu i crkvi?

pitalisteMoj suprug i ja želimo vam izložiti neke neugodnosti s kojima se suočavamo odnedavno. Prije sedam mjeseci postali smo roditelji prvoga djeteta. Za nas je to najljepše iskustvo koje smo u ovome životu mogli doživjeti, no kvari nam ga čitava serija neugodnosti kojima smo svakodnevno izloženi.

Osim što nam se život u mnogo čemu promijenio, osjećamo i da smo nerado viđeni od strane društva. Ako s našom malom bebom uđemo u neki javni prostor (npr. restoran), pogledima nam daju na znanje da im naše dijete, već na prvi znak plača, »neizdrživo« smeta. Gledaju nas konobari, jer smetamo gostima. Gledaju nas gosti, jer žele »svoj mir«. Nije uopće važno jesu li ti ostali gosti možda upravo oni koji su »preplašili« naše dijete pa se rasplakalo. Nije važno (a važno je!) smeta li nama više dim njihovih cigareta, nego što bi im trebalo smetati naše dijete koje se rasplakalo.

No, ono što je još gore i što nas pogađa, odnos je prema nama na misi. Svaki uzdah, svaki jecaj našega djeteta »razlog« je za rastresanje vjernika koji nam rječito pogledima daju na znanje da smo trebali ostati kod kuće. Jesmo li? O ostalim problemima s društvom ne bismo, ali bi nas svakako zanimalo i Vaše mišljenje.

Zbunjeni roditelji

Primjetno je doista da u našim obiteljima ima sve manje djece, i da roditelji s malom djecom često nailaze na niz neopravdanih neugodnosti u svakodnevnom životu.

Ružan je i okrutan znak da smo prema djeci postali nesnošljivi, jer se tako često pozivamo na frazu da su »djeca naša budućnost«. No, ta nas »budućnost« – koja često plače i ne zna pjevati – smeta.

Još je žalosnije ako roditelji u crkvi primijete da »nisu dobrodošli« upravo zbog svojih najmlađih. Misa je, blagdanska i nedjeljna, obvezna za sve nas, pa i za roditelje s malom djecom. Jasno je da je njima teže »organizirati nedjelju«, no vjerujemo da se uz dobru volju sve može.

Lijep je znak da u crkvama nedjeljom vidimo i djecu koja, istina je, nekada i »rastresaju«, pa i smetaju. No, za to ih nitko ne bi smio isključivati iz zajednice, jer im je od najmanjih nogu upravo u toj zajednici mjesto. Jer, najmlađi su uvijek obogaćenje za svaku župu i za Crkvu koja u samome obredu krštenja novokršteniku izražava dobrodošlicu i novokrštenika »prima s velikom radošću«. Tako i malo dijete postaje zbiljskim članom Crkve, a na roditeljima je i kumovima da krijepe, jačaju i skrbe se o vjeri toga djeteta sve do njegove zrele dobi. A to ponajprije znači vjerničkim životom, molitvom kao i sakramentima i sudjelovanjem na njima.

Na mladim je roditeljima pak i velika odgovornost da možda pretjeranu živost svojih najmanjih ipak nastoje nekako »suzdržavati« kako bi svi vjernici mogli sabrano sudjelovati na misi. Nekada je moguće da roditelji, ako ne postoje druge mogućnosti, odu odvojeno na misu tako da jedan doma pričuva dijete dok je drugi u crkvi i obratno. Ili, pak, da, kada su u crkvi s djetetom, izaberu neko prikladno mjesto kojim će i drugim vjernicima biti moguće pobožno pratiti misu.

Stranice