Pitali ste - BIBLIJA

Kakav je to prijevod Novoga zavjeta?

PITALI STE: Kakav je to prijevod Novoga zavjeta?

pitalisteDošla mi je u ruke knjiga: »Novi zavjet. Suvremeni prijevod. Ogledno izdanje«, u izdanju Svjetskoga biblijskog prevodilačkog centra, pa sam, čitajući je, ostao zbunjen nekim izričajima koji mi se čine čak netočnima. Možete li mi odgovoriti kakav je to prijevod Novoga zavjeta? Vrijedi li i dalje obveza za katoličke vjernike da se služe Svetim pismom koje je objavljeno s odobrenjem crkvenih vlasti?

Čitatelj

Dobro ste zapazili da izdanje Svjetskoga biblijskog prevodilačkog centra (skraćeno: SBPC), kojemu je središnjica u Texasu (SAD), zaslužuje kritički osvrt. Prevoditelji (koji su iz nepoznatoga nam razloga ostali bezimeni) htjeli su – kako su sami napisali u predgovoru – tim prijevodom Novoga zavjeta dati »točnu i cjelovitu poruku grčkog izvornog teksta u jednostavnom obliku, uz zadržavanje pune jasnoće i razumljivosti«. Međutim, taj prijevod to nije ostvario: on nije ni točan ni cjelovit, nego na mnogim mjestima proizvoljan. On je ne samo prevratnički udar na sam biblijski tekst nego i na hrvatski jezik. Uz dva izvrsna hrvatska prijevoda Novog zavjeta: Novi zavjet, preveli bibličari Bonaventura Duda i Jerko Fućak (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1973), dosada objavljeno nekoliko izdanja, i Novi zavjet, preveo Ljudevit Rupčić (Ziral, Mostar, 2000), ovaj je prijevod ponižavanje biblijskog teksta i osiromašivanje hrvatskoga jezika. Ne radi se uopće o suvremenom prijevodu, nego o iskrivljivanju već postojećih dobrih hrvatskih prijevoda Novoga zavjeta. Uzmimo npr. ulomak iz Lukina evanđelja koji smo čitali ovih božićnih dana o navještenju Isusova rođenja (Lk 1, 26-38). 26Elizabeta je bila u šestom mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret. Tako prevodi SBPC iz Texasa. Prva polovica ovog retka ne postoji u grčkom izvorniku; njega su prevoditelji izmislili. Grčki izvornik u hrvatskom prijevodu glasi: U šestom mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret. Tako su točno i lijepo hrvatski preveli Duda i Fućak (skr. DF). U izvorniku uopće nema sintagme »Elizabeta je bila u šestom mjesecu trudnoće«. To je nepotrebni dodatak. A, zanimljivo, izostavljaju riječ imenom u sintagmi »galilejski grad imenom (grč. onoma) Nazaret«. U grčkom izvorniku je pasivni oblik: anđeo Gabriel bi poslan... Kad su prevoditelji već htjeli biti različiti od DF i Rupčića (R), a imaju inače težnju kvariti hrvatski jezik, zašto nisu ovdje uporabili pasivni oblik? Očigledno, nisu pogledali grčki izvornik. 27... k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidova roda. Nije točno prevedeno. Djevica nije bila zaručena za čovjeka (grč. anthropos), nego za muža (grč. andri). Imenica čovjek obuhvaća muškarca i ženu i dijete. Zašto ovdje praviti nasilje nad izvornikom i nad hrvatskim jezikom? Josip je prema novom »suvremenom prijevodu« SBPC iz Texasa iz Davidova roda. Prema grčkom izvorniku on je bio iz doma Davidova (grč. eks oikou David), kako uredno prevodi DF i R. Svatko tko poznaje SZ, zna što je »dom Davidov«. Djevojka se zvala Marija. Tako prevodi SBPC iz Texasa. DF prevodi a djevica se zvala Marija, što je točno prema grčkom izvorniku. U grčkom izvorniku stoji riječ »parthenos«, a to hrvatski znači »djevica«. Vjernici dobro znaju da biblijska i sva kršćanska predaja Mariju drži »djevicom«, osim nekih sekta proizišlih iz kršćanstva. Tim falsifikatom odali su se prevoditelji iz kojega su oni roda: oni su očito pripadnici neke sljedbe ili sekte kršćanskoga podrijetla koja Mariju izbjegava nazivati »djevicom«. Pozdravljam te, Gospodin je s tobom. On ti iskazuje veliku milost (Lk 1,28). To je vrlo neobično za vjerničke uši, pogotovu za uši onih vjernika koji svakodnevno mole »Zdravo Marijo, milosti puna...« Međutim, budući da prevoditelji ne pripadaju takvim vjernicima, oni ne znaju da se Mariju pozdravlja i onim pozdravom koji u nekih naših suvremenika zvuči socijalistički: »Zdravo!« Pozdrav »zdravo« je tradicionalni hrvatski pozdrav koji odgovara hebrejskom šalom, odnosno grčkom haire. Zašto iskrivljivati izvornik? Očito, da bude različit od DF. Osim toga, izraz »pozdravljam te« ne izriče ono što izriče kratki pozdrav »zdravo«. I nije to uobičajeni hrvatski pozdrav. I u tom su retku prevoditelji upotrijebili nešto što u izvorniku ne postoji u takvom obliku: On ti iskazuje veliku milost. Odakle to prevoditeljima da tako proizvoljno mijenjaju izvorni tekst? 29 No nju su ove riječi uznemirile... Uopće nisu te riječi Mariju uznemirile, nego točno prema izvorniku: »Na tu se riječ ona smete...«, kako prevode DF, uvijek vjerni grčkom izvorniku i s izvrsnim osjećajem za hrvatski jezik (he de epi to logo dietarahthe)... Osnovno je pravilo za biblijske prevoditelje da trebaju prevoditi s hebrejskog ili grčkog izvornika točno i jezično lijepo. Iz ovih nekoliko redaka razvidno je u kojoj je mjeri ovaj prijevod suvremen i točan. Oni ne stvaraju ni bolji ni suvremeniji biblijski prijevod, nego iskrivljuju prijevode koje već imamo u našoj hrvatskoj biblijskoj baštini u daleko boljem i točnijem obliku. Žele li to članovi neke sekte osim novca još i osiromašivati hrvatski jezik i kvariti inače dobre hrvatske prijevode Novoga zavjeta? Sve naše vjernike valja upozoriti da ne nasjedaju prijevodima Biblije koji se predstavljaju bilo u Hrvatskoj bilo u Bosni i Hercegovini kao novi i suvremeni hrvatski (ili bosanski, ili bošnjački) prijevodi koje priređuju razni anonimni subjekti, nego posegnu za službenim, od Crkve, odobrenim prijevodima Biblije koje su načinili stručnjaci bibličari i književnici. Za vjernike katolike valja pravilo da ne čitaju prijevode Biblije koji nisu od Crkve odobreni. Biblijski prijevodi odobreni od Crkve redovito imaju na prvoj ili drugoj stranici bilješku »imprimatur« ili »s dozvolom crkvenih vlasti« ili sličan izraz koji znači dozvolu prijevoda od strane crkvenih vlasti (ili je izdavačka kuća u kojoj izlazi biblijski prijevod crkvena ustanova, kao Kršćanska sadašnjost ili Glas Koncila).

 

Poštuje li Biblija žene i muškarce jednako?

PITALI STE: Poštuje li Biblija žene i muškarce jednako?

pitalisteU evanđelju čitamo kako je Isus čudesno umnožio kruhove i nahranio 5.000 ljudi. Prema Jeruzalemskoj Bibliji »jelo je 5.000 muškaraca«. Pitam se zašto su spomenuti samo muškarci. Valjda je bilo i žena, pa su i one jele! Ivan Evanđelista Šarić, koji je »preveo Bibliju iz izvornog teksta« (Sarajevo, 1942.), izričito kaže u toj točci da je »bilo pet tisuća ljudi«.

Mislim da bi bilo dobro da se u novom prijevodu Biblije prihvati Šarićeva formulacija o 5.000 ljudi, tako da žene, naročito one s feminističkim sklonostima, ne budu žalosne i razočarane da se spominju samo muškarci.

N. Š.


U hrvatskom prijevodu Novoga zavjeta dr. Ljudevita Rupčića, kojega je 1994. godine u cjelovitom prijevodu Biblije objavila Kršćanska sadašnjost, samo se na jednome novozavjetnom mjestu »pravi razlika« između »ljudi« i »žena«: »A jelo je oko pet tisuća ljudi, osim žena i djece« (Mt 14,21). Na druga tri mjesta, spominje se »pet tisuća ljudi što su jeli« (Mk 6,44; Lk 9,14; Iv 6,10b). Latinski, tj. grčki izvornik kod evanđelista Mateja i Marka imaju genitiv plurala »virorum«, odnosno »andres«, dok kod evanđelista Luke i Ivana imamo »viri« odnosno »andres« što na tim jezicima doista znači »muškaraca«.

Treba reći da se u Novome zavjetu s jedne strane, kako nam tumače bibličari, iznosi tvrdnja da u Kristu nema razlike između muškarca i žene (Gal 3,28). Naime, u Isusovoj okolini djelovale su i žene, a u zajednicama su imale značajne službe. S druge pak strane, upozoravaju, naglašena je ljestvica: Bog - muškarac - žena (1 Kor 11,3-9), kao nastavak starozavjetnog nazora i obzirnosti prema okolini. Žena je »radi muškarca«, a on joj je »glava«. Doduše, i u vezi s time jasno se govori da »u Gospodinu« niti je žena nezavisna od muža, niti muž od žene (1 Kor 11,11), ali to nije imalo odlučujući utjecaj u kasnije doba. Naime, nakon što je Krist posvetio dostojanstvo žene, ona u kršćanstvu postaje sve više pratilja muškarcu, nije »niže biće«, već se potvrđuje temeljna jednakost obaju spolova. »Nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu«, piše sveti Pavao u Poslanici Galaćanima (3,28).

Ipak, premda je podjela na spolove uz pomoć vjere nadiđena, ona se ponovno javlja u životnom tijeku i nameće se u konkretnom životu društva i Crkve u kojoj danas prevladava spoznaja da smo svi, bez obzira na spol, jednaki i ravnopravni u dostojanstvu osoba (GS 9).

Uvjereni smo da i suvremeni prijevodi biblijskih tekstova u obzir uzimaju upravo takvo shvaćanje koje izražava nauk da smo svi stvoreni na sliku Božju, »iste naravi i istog porijekla« i jer svi, od Krista otkupljeni, imamo isti poziv i isto božansko određenje, treba sve više i više priznavati temeljnu jednakost sviju, tamo gdje to još nije dovoljno jasno ili ostvareno (GS 29).

 

Kada će žene moći biti svećenice?

PITALI STE: Kada će žene moći biti svećenice?

pitalisteImam 22 godine i »Glas Koncila« čitam već nekoliko godina. Iako ne idem u crkvu, cijenim visoku intelektualnu razinu vaših tekstova. Ono što bih htjela saznati jest kada ćemo vidjeti ženu u svećeničkome ruhu. Znamo iz Biblije priču o apostolima kojima je Isus kazao da hode svijetom i propovijedaju; to razumijem, ali, otada je ipak prošlo nešto vremena, štošta se izmijenilo u društvu. Zar je 2000 godina zanemarivo razdoblje za Crkvu?

Mirjam

Čitajući vjerske listove, naišla sam na kratka i nejasna objašnjenja zašto žena u Katoličkoj Crkvi ne može biti svećenica. Objašnjenja su bila dva: Isus nije imenovao žene za apostole pa ta odluka vrijedi i za njihove nasljednike. Ili: svećenik predstavlja Krista koji je Crkvi zaručnik pa je razumljivo da tu ulogu može preuzeti samo muškarac. Što to znači? Potpuno mi je nejasno. Čula sam također objašnjenje da Bog nije ni Djevici Mariji dodijelio svećeničku službu. Kakav je to dokaz da nijedna žena ne može biti svećenica? Pada mi na pamet da je Isus u apostolski zbor primio samo Židove, Semite, pa ipak sad imamo među biskupima i kardinalima ljude i iz drugih rasa, različitih boja kože.

Zdenka

Kad kažete da biste željeli vidjeti »ženu u svećeničkome ruhu«, zacijelo želite reći da biste željeli da i žene budu ređene za svećenice kao što su izabrani muškarci ređeni za svećenike. Ovaj čas nitko ne može točno odgovoriti na Vaše pitanje kada će se žene moći rediti za svećenice, to više jer Crkveno učiteljstvo, jedino mjerodavno za rješavanje takvoga pitanja, izričito zauzima stajalište da žene na mnogo drugih načina mogu sudjelovati u poslanju Crkve, a da ne budu zaređene za svećenice.

Papa Ivan Pavao II, kao najviši autoritet redovitoga Crkvenoga učiteljstva, objavio je da je to i konačan stav Crkve. Prema tome, u Katoličkoj Crkvi ne treba očekivati uopće ili bar ne skoru promjenu dvije tisuće godina duge tradicije da se u svećenički red primaju samo muškarci.

U razdoblju od 2000 godina doista se svašta promijenilo i u načinu i okolnostima života i društvenih oblika, ali se čovjek nije promijenio kako bi se to moglo očekivati. Uopće ne činiti zlo, odnosno u slabosti popuštati mu tek neznatno, a sve više i sve bolje činiti dobro - jednaka je zadaća pred čovjekom danas kao i pred onim koji je živio prije 2000 godina, i ta je zadaća gotovo jednako teška i onda i danas. Živeći i djelujući 2000 godina, za Crkvu ni u kom slučaju ne može biti zanemarivo razdoblje nego je, upravo suprotno, dragocjeno razdoblje u kojem je Crkva stekla dragocjeno iskustvo i tradiciju te se je ne može niti želi lako odreći.

Nema dvojbe da nijedan biskup ne smije nijednu ženu zarediti za svećenicu. Niti bi ona koju bi neki biskup pokušao zarediti smjela u Crkvi vršiti ikoju svećeničku službu, makar bi bila osobno uvjerena da je primila sakrament svetoga reda. I nema razloga smatrati se poniženom, kao što se majka u braku ne osjeća poniženom što joj ne može biti dodijeljena uloga oca. Vjernica koja Crkvu zaista voli ima toliko drugih mogućnosti u njoj djelovati, upravo u službama u kojima je muškarci jedva mogu zamijeniti.

Svaki vjernik ima pravo željeti da se crkveni zakoni promijene prema njegovu mišljenju, ali se mora pridržavati zakona koji su sada na snazi. Tako je i u svakoj državi, u svakoj ljudskoj zajednici. Ne redeći žene za svećenice, Crkva ne nanosi vjernicama nikakvu nepravdu, jer nitko, ni muškarac, nema osobno pravo na svećeništvo, nego Crkva slobodno poziva one koji su joj potrebni, koje smatra prikladnima i koji su spremni prihvatiti tu službu. Niti su žene zbog toga što ne mogu biti svećenice drugorazredni članovi Crkve, jer je svim krštenicima bitno jednako dostojanstvo sinova i kćeri Božjih. Uostalom, nema nikakve sumnje da je Marija najuzvišenija među svim ljudima, premda nije bila svećenica.

 

Zašto Biblija kaže jedno, a Rimokatolička Crkva drugo?

PITALI STE: Zašto Biblija kaže jedno, a Rimokatolička Crkva drugo?

pitalisteU Varaždin su došli mormoni iz SAD-a i propovijedaju da je Bog zabranio kipove - Druga knjiga Mojsija 20. poglavlje: »Ne gradi lika rezana« i Otkrivenje 21. poglavlje 8. stavak: »Idolopoklonici neće u raj«.

I mise nema u Svetom pismu, to je lažna doktrina.

Čovjek nema duše nego je duh životni. Isus reče: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« Duše su i sve životinje - Prva knjiga Mojsijeva, 1. poglavlje 24. stih: »Neka zemlja pusti duše žive po vrstama, stoku i zvijeri.«

I Marija nije Kraljica neba. Marija je istrunula u grobu, čeka uskrsnuće. Evanđelje Ivanovo 3. poglavlje 13. stavak: »Nitko se nije popeo na Nebo osim onoga koji je sišao, Sin Čovječji, Isus.«

U Nebo ide samo 144.000 muških izabranih, a žene ne.

Pakla nema, pakao je grob - Izaija 14,15, Djela 2,31, Peta Mojsijeva 30,15.19: »život i smrt, blagoslov i prokletstvo«, pakao ne.

I Šimun Cirenac je Isusu nosio križ a vi napravili 14 postaja križnoga puta lažnih.

Mormoni vas sramote. Govore da je religija koja ne vrši zapovijedi Božje kriva religija. A to je rimokatolička. Dokle ćete varati ljude? Boga nećete prevariti.

Varaždinac

Ovaj dopis koji nam po drugi put uporno šaljete ne objavljujemo da bismo se s vama prepirali niti da bismo na nj odgovarali, nego da se vidi kako pristupate Svetom pismu Vi i neke skupine koje se ipak proglašuju kršćanskima.

Bibliju treba prihvaćati kao cjelinu, a izvlačeći iz nje pojedine rečenice može se naoko vrlo uvjerljivo i stručno dokazivati što god se hoće. Zato Biblija i nije predana nijednom pojedincu niti kojoj proizvoljnoj skupini, nego velikoj zajednici Crkve koja je kao takva primila Duha Svetoga te je osposobljena Pismo shvaćati i tumačiti.

Isti, naime, Duh koji je nadahnjivao svete pisce koji su pisali pojedine dijelove Svetoga pisma prosvjetljuje Crkvu i vjernika koji to čita u crkvenom zajedništvu da shvati pravi smisao. To je onaj Duh o kojemu Isus govori: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi« (Iv 16,12-14).

Iz toga je Isusova obećanja očito da se cjelokupna Božja objava ne nalazi samo u Pismu nego također u Predaji, a Crkva, koju vode apostoli i njihovi zakoniti nasljednici, nosi tu baštinu kroz povijest i osposobljena Duhom primjenjuje je na rješavanje uvijek novih problema. Čitati i čak na izust učiti pojedine dijelove Svetoga pisma bez veze s tom živom zajednicom Kristove Crkve znači odbacivati pomoć i prosvjetljenje Duha koji je toj Crkvi zajamčen.

Velika Kristova Crkva je, osobito u tijeku prvoga tisućljeća dok se još nije bila podijelila na katoličku i pravoslavnu, osobito na velikim koncilima pojasnila i proglasila vjerske istine o Isusovoj majci Mariji, o zagrobnom životu i uskrsnuću.

Pobožnost križnoga puta nije dogma ni propisano bogoslužje nego izraz pučke pobožnosti koji nitko ne mora usvojiti, ali koja se ne protivi ničemu od onoga što je objavljeno.

Teško je zamisliti da ste doista povjerovali kako će u Nebo samo 144.000 muškaraca, a žene da onamo nemaju pristupa. Kršćani su ipak već u prvim stoljećima štovali također svete mučenice i utjecali se njihovu zagovoru pred Bogom, što znači da su vjerovali kako su one već u nebeskoj slavi.

O postojanju pakla nećemo vas uvjeravati, ali ipak ponovno pročitajte Isusovu prispodobu o bogatašu i Lazaru u 16. poglavlju Lukina evanđelja, osobito retke 23 do 26.

Nije li Mojsije zapravo bio ratni zločinac?

PITALI STE: NIJE LI MOJSIJE BIO RATNI ZLOČINAC?

pitalisteBog je, prema Bibliji i Staroga i Novoga zavjeta, beskrajno vječan. Onda je i onaj Bog (Jahve) o kojemu cijeli Stari zavjet piše vječni Bog, Jahve. Budući da je Mojsije »spasitelj Izraelaca« i kao takav jedan od najistaknutijih njihova roda, odmah iza Abrahama, ako ne i više, što reći za njegove postupke u životu. Em je u mladosti osobno ubio jednoga Egipćanina. U redu, možda je tu bio u pravu jer je spašavao pripadnika svojega izraelskog roda.

Ali kasnije sve ono što Mojsije čini više je negoli ratni zločin našega vremena. A budući da ratni zločini ne zastarijevaju, prema sadašnjem međunarodnom pravu, onda se to mora odnositi i na Mojsija!

Uzmimo primjer Mojsijevih zločina samo protiv naroda Midjanaca. Mojsije tvrdi da mu je tobože tako naredio Jahve. Da vidimo samo jedan djelić Mojsijevih zločina prema tome narodu Midjanaca: »Stoga svu mušku zarobljenu djecu pobijte'. A ubijte i svaku ženu koja je poznala (općila) muškarca! A sve mlade žene koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se... A žena koje nisu poznavale muškarca bijaše u svemu trideset i dvije tisuće. ..« Zar Mojsije nije ratni zločinac kojemu bi se posmrtno trebalo suditi nekim nürnberškim procesom, jer ratni zločini ne zastarijevaju!

Ovo je samo jedan od ratnih zločina koje su Izraelci počinili nad drugim narodima s kojima su stalno ratovali. I onda, zar je ikakvo čudo što i danas Izraelci neprestano ratuju i ratovat će dok ih bude na onoj zemlji, koju su kroz povijest natapali krvlju ratovanja i svim onim zločinima o kojima piše pod »Brojevima« u Bibliji Staroga zavjeta. Zato bi bilo red da se Židovi pokaju za sve zločine koje su počinili nesretnim Midjancima kao i tolikim drugima.

Ja ne mogu povjerovati da je taj izraelski Jahve onaj kojega je Krist nazvao svojim Ocem i za kojega mi po Kristu vjerujemo kako je dobar, milostiv, pravedan. Ovaj izraelski Jahve nije takav.

Odgovorite mi što Katolička Crkva misli o Mojsiju s ovakvim zločinima. Je li on teški ratni zločinac kojemu bi se trebalo suditi i u naše doba?

M. Levi

U starozavjetnim biblijskim spisima ima više zapisa o takvim istrebljenjima i nije ih ugodno čitati. Nećemo se ovdje upuštati u izlaganje različitih mišljenja o tome koliko ih doslovno treba shvaćati i koliko je Mojsije, i ne samo on, bio uvjeren da to zapovijeda onaj isti Jahve koji mu je predao Deset zapovijedi gdje je, među ostalim, zabranjeno ubojstvo i preljub.

Za nas je važnije pitanje zašto je Bog htio da to tako ostane zapisano u Bibliji, da se kao riječ Božja čita u vjerničkim zajednicama. Činjenica je da iz te i takve starozavjetne povijesti dolazi Isus Krist, da se u njemu sva dotadašnja povijest Božjega drugovanja s izabranim narodom sažimlje, da on sve to unosi u svoju smrt, u vazmeno-otajstvenu promjenu, poistovjećujući i sam sebe s Jahvom koji se predstavlja kao Ljubav.

Zacijelo nam je kao Kristovim vjernicima potrebno ne zaboraviti iz kakve je okrutne prošlosti Bog izabrao sebi jedan narod da ga u tijeku više stoljeća postupno odgaja da postane sasvim drugačiji, da iz njega po Kristu izroni Crkva kao kvasac »civilizacije ljubavi«. I sama će ta novozavjetna Crkva, osobito u naglo pokrštenim narodima koji su napučili Europu u velikoj seobi i poslije kad su Europljani porobljivali i pokrštavali zemlje u prekomorju, prolaziti donekle sličan put od okrutnih osvajanja i nasilnog pokrštavanja do vrhunaca evanđeoske čovječnosti.

Nema sumnje da su stari Hebreji Jahvu ponajprije shvaćali kao svoga plemenskog ili narodnog Boga koji se zajedno s njima bori protiv drugih plemena i njihovih bogova. Koliko je Mojsije osobno drugačije mislio a koliko je, barem u izražavanju, podlijegao nesavršenim shvaćanjima svoje sredine, teško je prosuđivati. Duhu Svetome, koji nam predlaže na čitanje i te dijelove Svetoga pisma, očito je mnogo važnije da naše poznavanje konkretne povijesti spasenja bude oslobođeno naivnih iluzija kako bismo i u naše doba bili sposobni prihvaćati ljude onakve kakvi jesu, takvima im naviještati Evanđelje i, »nadajući se protiv nade«, ustrajati u svjedočenju ljubavi.

Na početku su Izraelci samo jedno od plemena u uvjetima trajnog, okrutnog, uzajamnog obračunavanja i pljačke. Bog će ih najprije odredbom o heremu privikavati na odricanje od plijena, a tek zatim i od redovito neizbježnih okrutnosti.

U knjizi Mali ključ Biblije, koju je Glas Koncila tiskao u osam izdanja, baš su tom pitanju posvećena dva ulomka u poglavlju »Sve od početka« pod naslovima »Kao drugi a ipak drugačiji« i »Nesebična okrutnost«. I onda kad su postupali okrutno poput drugih plemena u onom dijelu svijeta, Izraelci su već morali znati da ipak postupaju drugačije slijedeći za njih još nezamislive putove svoga nevidljivog i svemoćnog Boga Čovjekoljupca. Razumljivo je da Bog koji ih je na čelu s Mojsijem izveo iz razmjernog reda i blagostanja u faraonskom Egiptu, gdje su bili roblje u slobodu, ali kroz pustinju i rubna područja carstva u kojemu su zakoni i pravda malo značili, morao sačuvati i od povratka u Egipat i od miješanja s drugim narodima koji su se klanjali raznim nepostojećim kumirima te su im vjerovanja i praksa bili prožeti strahom i magijom.

Zanimljivo je da je Isus starozavjetnog Boga prihvaćao i proglašavao svojim Ocem i sam se predstavljajući kao Bog u otajstvenoj istobitnosti s njime, nazivajući i sam sebe najuzvišenijim Božjim imenom »Ja jesam«, odnosno Jahve. I njegovi su apostoli to tako doživljavali.

Na pitanje bi li Mojsije da je živ morao u Hag, nema smisla odgovarati, kao što nema pravog smisla ni postavljati ga. Važno je da sadašnji baštinici te biblijske predaje i vjere znaju da im baš ta vjera zabranjuje svako sudjelovanje u ratnim kao i u drugim zločinima, da su poslani oslobađati svijet od takvih davno prevladanih shvaćanja i odnosa, da radije ginu nego da ubijaju, da se baš takvim nenasiljem i sebedarjem danas nastavlja širiti onaj povijesno-spasenjski pothvat što ga je Bog s Mojsijem pokrenuo negdje u 13. stoljeću prije Krista.

 


 

 

Jesu li Adam i Eva bili djed i baka?

PITALI STE: Jesu li Adam i Eva bili djed i baka?


pitalisteVjernik sam, ali priznajem da nisam kakav bih morao biti. Mene mnogo toga zanima. Kad sam bio mali, imali smo vjeronauk, kao što je i sada, ali mnogo toga nismo učili, i sada se ne uči, pa su mi ostala neka pitanja.

Bog je stvorio Adama i Evu, imali su dva sina Kajina i Abela pa su Adam i Eva morali biti djed i baka jer Bog je rekao: Ljubite se i množite. No kako su Kajin i Abel imali potomstvo kad drugih ljudi, tj. žena, nije bilo?

Branimir

Velika je šteta što ste, napustivši pučkoškolski vjeronauk, prestali išta više učiti o vjeri, vjerskim sadržajima, pa i Bibliji. Nema sumnje da ste inače u životu na gotovo svim drugim područjima učili, jer niste mogli kao odrastao čovjek ostati samo na spoznajama iz pučke škole. Pohvalno je stoga da ste shvatili da je došlo vrijeme da i na vjerskom području napredujete u odnosu na vjeronaučne pučkoškolske spoznaje. Nikad nije, naime, kasno naučiti, a poznata je i ona narodna mudrost koja kaže kako pametan čovjek čitav život uči, i zna da će umrijeti a da ne postane dovoljno pametan.

Vaše pitanje postavili ste jer niste dosad spoznali da se Bibliju ne smije uvijek tumačiti strogo doslovno i da ona ne daje odgovore na sva pitanja koja čovjek s različitih gledišta može postaviti, jer Biblija je prije svega knjiga koja sadrži što je Bog želio čovjeku objaviti da bi se mogao spasiti, da bi mogao postati dionikom vječne sreće koju Bog pripravlja onima koji ga ljube.

Pitanje kako se čovječanstvo razmnožavalo od samih početaka ljudske vrste nije vjersko ili teološko pitanje nego je to pitanje na koje odgovara biologija i možda druge prirodne znanosti. To je pitanje i za prirodne znanosti vrlo teško te dosad i nema definitivnoga ni potpuno pouzdanoga odgovora nego postoje različite tvrdnje ili teorije kojima se onda ljudi, koje ta pitanja zanimaju, po svom shvaćanju priklanjaju ili se pak mire da nije poznat posve točan odgovor.

Ono što Biblija piše o stvaranju svijeta, svih bića i čovjeka - slikovit je govor koji otkriva ljudima najvažniju istinu: da je Bog Stvoritelj, a sve drugo što postoji, pa i čovjek, samo je stvorenje. Bog po tim slikama objavljuje da je odnos između čovjeka i Boga odnos stvorenja prema Stvoritelju.

Adam i Eva samo su simbolični, znakoviti likovi, a ne povijesne osobe, na kojima se očituje Božji odnos prema čovjeku i čovječanstvu. Također i Kajin i Abel su takvi znakoviti, nepovijesni likovi, pa kojima je objavljeno kakvi ljudi mogu biti uzajamno – bratoubojice te kako je Bog potreban za ozdravljenje i međuljudskih odnosa.

Je li ispravno nazivati svetom knjigom i Bibliju Staroga zavjeta gdje sve vrvi od zločina i preljuba?

PITALI STE: Je li ispravno nazivati svetom knjigom i Bibliju Staroga zavjeta gdje sve vrvi od zločina i preljuba?


Je li ispravno nazivati svetom knjigom i Bibliju Staroga zavjeta gdje sve vrvi od zločina, preljuba, prijevare od Kajina do Ivana Krstitelja?

E.

 

To biste trebali pitati Isusa Krista kojega, koliko razabiremo, priznajete svojim Bogom i Spasiteljem. On je, naime, sasvim jasno priznavao cijelu starozavjetnu Bibliju svetom knjigom i na nju se pozivao. Budući da je svjesno došao preuzeti odgovornost za grijehe cijeloga svijeta, svih ljudi u svako doba i na svakom mjestu, nije mu moglo smetati što su ljudski grijesi zabilježeni i u toj svetoj knjizi.

U njoj je doista, takvoj kakva jest, odražena sva zloćom zaražena povijest čovječanstva, sve zabune i zablude mnogih pripadnika, čak i predvodnika Božjega naroda na dugom povijesnom hodu od primitivnih mnogobožaca do prosvijetljenih vjernika jedinoga Boga.

Dopustite nam reći kako dobivamo dojam da se možda iza vašeg gorkog pitanja kriju makar prigušeni antisemitski stavovi, što bi bilo nadasve opasno, pogubno i neprilično onome koji Isusa Krista, čovjeka židovskoga podrijetla, prihvaća kao svoga Spasitelja. Već je papa Pio XI. isticao da smo svi mi kršćani u određenom smislu djeca Abrahamova i duhovno Semiti. Upravo molitveno čitanje i vjerničko prihvaćanje Staroga zavjeta kao svete knjige najbolji je ustuk takvoj antisemitskoj napasti, ako je slučajno ima u vama ili u bilo kome od nas.

Stranice