Pitali ste - BIBLIJA

Zašto Biblija kaže jedno, a Rimokatolička Crkva drugo?

PITALI STE: Zašto Biblija kaže jedno, a Rimokatolička Crkva drugo?

pitalisteU Varaždin su došli mormoni iz SAD-a i propovijedaju da je Bog zabranio kipove - Druga knjiga Mojsija 20. poglavlje: »Ne gradi lika rezana« i Otkrivenje 21. poglavlje 8. stavak: »Idolopoklonici neće u raj«.

I mise nema u Svetom pismu, to je lažna doktrina.

Čovjek nema duše nego je duh životni. Isus reče: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« Duše su i sve životinje - Prva knjiga Mojsijeva, 1. poglavlje 24. stih: »Neka zemlja pusti duše žive po vrstama, stoku i zvijeri.«

I Marija nije Kraljica neba. Marija je istrunula u grobu, čeka uskrsnuće. Evanđelje Ivanovo 3. poglavlje 13. stavak: »Nitko se nije popeo na Nebo osim onoga koji je sišao, Sin Čovječji, Isus.«

U Nebo ide samo 144.000 muških izabranih, a žene ne.

Pakla nema, pakao je grob - Izaija 14,15, Djela 2,31, Peta Mojsijeva 30,15.19: »život i smrt, blagoslov i prokletstvo«, pakao ne.

I Šimun Cirenac je Isusu nosio križ a vi napravili 14 postaja križnoga puta lažnih.

Mormoni vas sramote. Govore da je religija koja ne vrši zapovijedi Božje kriva religija. A to je rimokatolička. Dokle ćete varati ljude? Boga nećete prevariti.

Varaždinac

Ovaj dopis koji nam po drugi put uporno šaljete ne objavljujemo da bismo se s vama prepirali niti da bismo na nj odgovarali, nego da se vidi kako pristupate Svetom pismu Vi i neke skupine koje se ipak proglašuju kršćanskima.

Bibliju treba prihvaćati kao cjelinu, a izvlačeći iz nje pojedine rečenice može se naoko vrlo uvjerljivo i stručno dokazivati što god se hoće. Zato Biblija i nije predana nijednom pojedincu niti kojoj proizvoljnoj skupini, nego velikoj zajednici Crkve koja je kao takva primila Duha Svetoga te je osposobljena Pismo shvaćati i tumačiti.

Isti, naime, Duh koji je nadahnjivao svete pisce koji su pisali pojedine dijelove Svetoga pisma prosvjetljuje Crkvu i vjernika koji to čita u crkvenom zajedništvu da shvati pravi smisao. To je onaj Duh o kojemu Isus govori: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi« (Iv 16,12-14).

Iz toga je Isusova obećanja očito da se cjelokupna Božja objava ne nalazi samo u Pismu nego također u Predaji, a Crkva, koju vode apostoli i njihovi zakoniti nasljednici, nosi tu baštinu kroz povijest i osposobljena Duhom primjenjuje je na rješavanje uvijek novih problema. Čitati i čak na izust učiti pojedine dijelove Svetoga pisma bez veze s tom živom zajednicom Kristove Crkve znači odbacivati pomoć i prosvjetljenje Duha koji je toj Crkvi zajamčen.

Velika Kristova Crkva je, osobito u tijeku prvoga tisućljeća dok se još nije bila podijelila na katoličku i pravoslavnu, osobito na velikim koncilima pojasnila i proglasila vjerske istine o Isusovoj majci Mariji, o zagrobnom životu i uskrsnuću.

Pobožnost križnoga puta nije dogma ni propisano bogoslužje nego izraz pučke pobožnosti koji nitko ne mora usvojiti, ali koja se ne protivi ničemu od onoga što je objavljeno.

Teško je zamisliti da ste doista povjerovali kako će u Nebo samo 144.000 muškaraca, a žene da onamo nemaju pristupa. Kršćani su ipak već u prvim stoljećima štovali također svete mučenice i utjecali se njihovu zagovoru pred Bogom, što znači da su vjerovali kako su one već u nebeskoj slavi.

O postojanju pakla nećemo vas uvjeravati, ali ipak ponovno pročitajte Isusovu prispodobu o bogatašu i Lazaru u 16. poglavlju Lukina evanđelja, osobito retke 23 do 26.

Nije li Mojsije zapravo bio ratni zločinac?

PITALI STE: NIJE LI MOJSIJE BIO RATNI ZLOČINAC?

pitalisteBog je, prema Bibliji i Staroga i Novoga zavjeta, beskrajno vječan. Onda je i onaj Bog (Jahve) o kojemu cijeli Stari zavjet piše vječni Bog, Jahve. Budući da je Mojsije »spasitelj Izraelaca« i kao takav jedan od najistaknutijih njihova roda, odmah iza Abrahama, ako ne i više, što reći za njegove postupke u životu. Em je u mladosti osobno ubio jednoga Egipćanina. U redu, možda je tu bio u pravu jer je spašavao pripadnika svojega izraelskog roda.

Ali kasnije sve ono što Mojsije čini više je negoli ratni zločin našega vremena. A budući da ratni zločini ne zastarijevaju, prema sadašnjem međunarodnom pravu, onda se to mora odnositi i na Mojsija!

Uzmimo primjer Mojsijevih zločina samo protiv naroda Midjanaca. Mojsije tvrdi da mu je tobože tako naredio Jahve. Da vidimo samo jedan djelić Mojsijevih zločina prema tome narodu Midjanaca: »Stoga svu mušku zarobljenu djecu pobijte'. A ubijte i svaku ženu koja je poznala (općila) muškarca! A sve mlade žene koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se... A žena koje nisu poznavale muškarca bijaše u svemu trideset i dvije tisuće. ..« Zar Mojsije nije ratni zločinac kojemu bi se posmrtno trebalo suditi nekim nürnberškim procesom, jer ratni zločini ne zastarijevaju!

Ovo je samo jedan od ratnih zločina koje su Izraelci počinili nad drugim narodima s kojima su stalno ratovali. I onda, zar je ikakvo čudo što i danas Izraelci neprestano ratuju i ratovat će dok ih bude na onoj zemlji, koju su kroz povijest natapali krvlju ratovanja i svim onim zločinima o kojima piše pod »Brojevima« u Bibliji Staroga zavjeta. Zato bi bilo red da se Židovi pokaju za sve zločine koje su počinili nesretnim Midjancima kao i tolikim drugima.

Ja ne mogu povjerovati da je taj izraelski Jahve onaj kojega je Krist nazvao svojim Ocem i za kojega mi po Kristu vjerujemo kako je dobar, milostiv, pravedan. Ovaj izraelski Jahve nije takav.

Odgovorite mi što Katolička Crkva misli o Mojsiju s ovakvim zločinima. Je li on teški ratni zločinac kojemu bi se trebalo suditi i u naše doba?

M. Levi

U starozavjetnim biblijskim spisima ima više zapisa o takvim istrebljenjima i nije ih ugodno čitati. Nećemo se ovdje upuštati u izlaganje različitih mišljenja o tome koliko ih doslovno treba shvaćati i koliko je Mojsije, i ne samo on, bio uvjeren da to zapovijeda onaj isti Jahve koji mu je predao Deset zapovijedi gdje je, među ostalim, zabranjeno ubojstvo i preljub.

Za nas je važnije pitanje zašto je Bog htio da to tako ostane zapisano u Bibliji, da se kao riječ Božja čita u vjerničkim zajednicama. Činjenica je da iz te i takve starozavjetne povijesti dolazi Isus Krist, da se u njemu sva dotadašnja povijest Božjega drugovanja s izabranim narodom sažimlje, da on sve to unosi u svoju smrt, u vazmeno-otajstvenu promjenu, poistovjećujući i sam sebe s Jahvom koji se predstavlja kao Ljubav.

Zacijelo nam je kao Kristovim vjernicima potrebno ne zaboraviti iz kakve je okrutne prošlosti Bog izabrao sebi jedan narod da ga u tijeku više stoljeća postupno odgaja da postane sasvim drugačiji, da iz njega po Kristu izroni Crkva kao kvasac »civilizacije ljubavi«. I sama će ta novozavjetna Crkva, osobito u naglo pokrštenim narodima koji su napučili Europu u velikoj seobi i poslije kad su Europljani porobljivali i pokrštavali zemlje u prekomorju, prolaziti donekle sličan put od okrutnih osvajanja i nasilnog pokrštavanja do vrhunaca evanđeoske čovječnosti.

Nema sumnje da su stari Hebreji Jahvu ponajprije shvaćali kao svoga plemenskog ili narodnog Boga koji se zajedno s njima bori protiv drugih plemena i njihovih bogova. Koliko je Mojsije osobno drugačije mislio a koliko je, barem u izražavanju, podlijegao nesavršenim shvaćanjima svoje sredine, teško je prosuđivati. Duhu Svetome, koji nam predlaže na čitanje i te dijelove Svetoga pisma, očito je mnogo važnije da naše poznavanje konkretne povijesti spasenja bude oslobođeno naivnih iluzija kako bismo i u naše doba bili sposobni prihvaćati ljude onakve kakvi jesu, takvima im naviještati Evanđelje i, »nadajući se protiv nade«, ustrajati u svjedočenju ljubavi.

Na početku su Izraelci samo jedno od plemena u uvjetima trajnog, okrutnog, uzajamnog obračunavanja i pljačke. Bog će ih najprije odredbom o heremu privikavati na odricanje od plijena, a tek zatim i od redovito neizbježnih okrutnosti.

U knjizi Mali ključ Biblije, koju je Glas Koncila tiskao u osam izdanja, baš su tom pitanju posvećena dva ulomka u poglavlju »Sve od početka« pod naslovima »Kao drugi a ipak drugačiji« i »Nesebična okrutnost«. I onda kad su postupali okrutno poput drugih plemena u onom dijelu svijeta, Izraelci su već morali znati da ipak postupaju drugačije slijedeći za njih još nezamislive putove svoga nevidljivog i svemoćnog Boga Čovjekoljupca. Razumljivo je da Bog koji ih je na čelu s Mojsijem izveo iz razmjernog reda i blagostanja u faraonskom Egiptu, gdje su bili roblje u slobodu, ali kroz pustinju i rubna područja carstva u kojemu su zakoni i pravda malo značili, morao sačuvati i od povratka u Egipat i od miješanja s drugim narodima koji su se klanjali raznim nepostojećim kumirima te su im vjerovanja i praksa bili prožeti strahom i magijom.

Zanimljivo je da je Isus starozavjetnog Boga prihvaćao i proglašavao svojim Ocem i sam se predstavljajući kao Bog u otajstvenoj istobitnosti s njime, nazivajući i sam sebe najuzvišenijim Božjim imenom »Ja jesam«, odnosno Jahve. I njegovi su apostoli to tako doživljavali.

Na pitanje bi li Mojsije da je živ morao u Hag, nema smisla odgovarati, kao što nema pravog smisla ni postavljati ga. Važno je da sadašnji baštinici te biblijske predaje i vjere znaju da im baš ta vjera zabranjuje svako sudjelovanje u ratnim kao i u drugim zločinima, da su poslani oslobađati svijet od takvih davno prevladanih shvaćanja i odnosa, da radije ginu nego da ubijaju, da se baš takvim nenasiljem i sebedarjem danas nastavlja širiti onaj povijesno-spasenjski pothvat što ga je Bog s Mojsijem pokrenuo negdje u 13. stoljeću prije Krista.

 


 

 

Jesu li Adam i Eva bili djed i baka?

PITALI STE: Jesu li Adam i Eva bili djed i baka?


pitalisteVjernik sam, ali priznajem da nisam kakav bih morao biti. Mene mnogo toga zanima. Kad sam bio mali, imali smo vjeronauk, kao što je i sada, ali mnogo toga nismo učili, i sada se ne uči, pa su mi ostala neka pitanja.

Bog je stvorio Adama i Evu, imali su dva sina Kajina i Abela pa su Adam i Eva morali biti djed i baka jer Bog je rekao: Ljubite se i množite. No kako su Kajin i Abel imali potomstvo kad drugih ljudi, tj. žena, nije bilo?

Branimir

Velika je šteta što ste, napustivši pučkoškolski vjeronauk, prestali išta više učiti o vjeri, vjerskim sadržajima, pa i Bibliji. Nema sumnje da ste inače u životu na gotovo svim drugim područjima učili, jer niste mogli kao odrastao čovjek ostati samo na spoznajama iz pučke škole. Pohvalno je stoga da ste shvatili da je došlo vrijeme da i na vjerskom području napredujete u odnosu na vjeronaučne pučkoškolske spoznaje. Nikad nije, naime, kasno naučiti, a poznata je i ona narodna mudrost koja kaže kako pametan čovjek čitav život uči, i zna da će umrijeti a da ne postane dovoljno pametan.

Vaše pitanje postavili ste jer niste dosad spoznali da se Bibliju ne smije uvijek tumačiti strogo doslovno i da ona ne daje odgovore na sva pitanja koja čovjek s različitih gledišta može postaviti, jer Biblija je prije svega knjiga koja sadrži što je Bog želio čovjeku objaviti da bi se mogao spasiti, da bi mogao postati dionikom vječne sreće koju Bog pripravlja onima koji ga ljube.

Pitanje kako se čovječanstvo razmnožavalo od samih početaka ljudske vrste nije vjersko ili teološko pitanje nego je to pitanje na koje odgovara biologija i možda druge prirodne znanosti. To je pitanje i za prirodne znanosti vrlo teško te dosad i nema definitivnoga ni potpuno pouzdanoga odgovora nego postoje različite tvrdnje ili teorije kojima se onda ljudi, koje ta pitanja zanimaju, po svom shvaćanju priklanjaju ili se pak mire da nije poznat posve točan odgovor.

Ono što Biblija piše o stvaranju svijeta, svih bića i čovjeka - slikovit je govor koji otkriva ljudima najvažniju istinu: da je Bog Stvoritelj, a sve drugo što postoji, pa i čovjek, samo je stvorenje. Bog po tim slikama objavljuje da je odnos između čovjeka i Boga odnos stvorenja prema Stvoritelju.

Adam i Eva samo su simbolični, znakoviti likovi, a ne povijesne osobe, na kojima se očituje Božji odnos prema čovjeku i čovječanstvu. Također i Kajin i Abel su takvi znakoviti, nepovijesni likovi, pa kojima je objavljeno kakvi ljudi mogu biti uzajamno – bratoubojice te kako je Bog potreban za ozdravljenje i međuljudskih odnosa.

Je li ispravno nazivati svetom knjigom i Bibliju Staroga zavjeta gdje sve vrvi od zločina i preljuba?

PITALI STE: Je li ispravno nazivati svetom knjigom i Bibliju Staroga zavjeta gdje sve vrvi od zločina i preljuba?


Je li ispravno nazivati svetom knjigom i Bibliju Staroga zavjeta gdje sve vrvi od zločina, preljuba, prijevare od Kajina do Ivana Krstitelja?

E.

 

To biste trebali pitati Isusa Krista kojega, koliko razabiremo, priznajete svojim Bogom i Spasiteljem. On je, naime, sasvim jasno priznavao cijelu starozavjetnu Bibliju svetom knjigom i na nju se pozivao. Budući da je svjesno došao preuzeti odgovornost za grijehe cijeloga svijeta, svih ljudi u svako doba i na svakom mjestu, nije mu moglo smetati što su ljudski grijesi zabilježeni i u toj svetoj knjizi.

U njoj je doista, takvoj kakva jest, odražena sva zloćom zaražena povijest čovječanstva, sve zabune i zablude mnogih pripadnika, čak i predvodnika Božjega naroda na dugom povijesnom hodu od primitivnih mnogobožaca do prosvijetljenih vjernika jedinoga Boga.

Dopustite nam reći kako dobivamo dojam da se možda iza vašeg gorkog pitanja kriju makar prigušeni antisemitski stavovi, što bi bilo nadasve opasno, pogubno i neprilično onome koji Isusa Krista, čovjeka židovskoga podrijetla, prihvaća kao svoga Spasitelja. Već je papa Pio XI. isticao da smo svi mi kršćani u određenom smislu djeca Abrahamova i duhovno Semiti. Upravo molitveno čitanje i vjerničko prihvaćanje Staroga zavjeta kao svete knjige najbolji je ustuk takvoj antisemitskoj napasti, ako je slučajno ima u vama ili u bilo kome od nas.

Stranice