Duhovna priča

Priča o prijateljstvu

Foto: www.stocksnap.io

“Kad sam te udario, to si zapisao u pijesku, a kad sam ti spasio život to si uklesao u kamen. Zašto?”

Dva su prijatelja hodala kroz pustinju. U jednom trenutku putovanja posvadili su se i jedan je prijatelj drugoga ošamario. Ošamareni je bio povrijeđen, ali je bez riječi napisao u pijesku: „Danas me najbolji prijatelj ošamario.“

Nastavili su hodati dok nisu naišli na oazu u kojoj su se odlučili okupati. Onaj ošamareni zaglibio je u močvari i počeo se utapati, ali ga je prijatelj spasio. Kad se oporavio od šoka, na kamen je napisao: „Danas mi je najbolji prijatelj spasio život.“

KAKO MOGU ZNATI DA IMA BOGA?

Gledajući svoju baku kako moli krunicu sjedeći na klupi uz obalu mora unuka joj se približi i priupita je:

– Bako, kako mogu znati da stvarno ima Boga?

Baka je uze za ruku, približi moru, doda joj kamen u ruku i reče:

– Hajde srce, baci ovaj kamen u more?

Djevojčica uzme kamen i baci ga, a onda upita baku.

– Zašto sam ovo učinila?

– Vidiš li sada kamen koji si bacila?

– Ne vidim, bako!

– Onda taj kamen ne postoji, kada ga ne vidiš. – nasmije se baka.

– Postoji, znam da je pao po ovim krugovima koji se sada oko njega šire površinom mora.

Ako ne možeš pomoći svima, pomozi kome možeš

Ustao sam rano, kao i obično, prije izlaska sunca kako bih prošetao obalom oceana i pozdravio novi dan…

Kako sam se kretao u jutarnjoj sumaglici, primijetio sam mutne pokrete u daljini. Ugledao sam dijete koje se saginje, maše rukama, plešući na plaži, očito slaveći savršeni dan koji počinje.

Kako sam se približio, shvatio sam, na svoju žalost, da dijete uopće ne pleše već čeprka među ostacima koje je noćna plima izbacila na obalu zaustavljajući se tu i tamo da bi izvukao morsku zvijezdu i vratio je natrag u more. Pitao sam dijete kakva je svrha takvog truda.

„Plima je izbacila morske zvijezde na plažu i one se ne mogu same vratiti u more“, odvratilo je dijete. „Kada se sunce podigne, one će uginuti ako ih ja ne vratim u more.“

LJUBAV, A NE STRAH, RAĐA DJECU

Kad bi odluka na više djece u obitelji jednostavno bila tek posljedica izbjegavanja kontracepcijskih i abortivnih sredstava kao i pobačaja jer su oni štetni za zdravlje, slaba bi to bila odluka...

Piše: Danijela Blažeka

OPREZ, DOBRO DJELO NA PUTU!

Kada je Aeric Bubby McCoy pronašao torbu iza niza napuštenih kuća u Baltimoreu, nije mogao ni zamisliti da će vraćanje iste vlasnici, zapravo spasiti njegov život.

Prema pisanju lokalnih medija, McCoy je upravo tada bio u razdoblju kada je dotaknuo dno – s 36 godina bio je teški ovisnik o heroinu. „Nisam mario za svoj život. Proživljavao sam strašnu duševnu bol i mislio sam da moj život nema vrijednost. Onda sam pronašao tu torbu – kao da ju je sam Bog ondje spustio. Bilo je nevjerojatno – inače bih ju prodao, ali ovoga puta, prvi put sam rekao sebi – 'Aeric, učini pravu stvar, moraš pronaći vlasnicu i vratiti torbu'“, ispričao je McCoy.

VELIKODUŠNOST NA DJELU

Žena trudnoj konobarici ostavila napojnicu od 6500 kuna i napisala: Ovo je Božji novac…

Clark je također poručila kako je žena koja joj je ostavila napojnicu već dolazila u restoran te kako su nekoliko puta i razgovarale. Ono što ih zapravo povezuje je činjenica kako je spomenuta žena također trudna.

Isusova poruka iz Matejeva evanđelja: “Besplatno primiste, besplatno dajte” (Mt 10, 8b), lijepo rezonira s jednom drugom porukom iz spomenute novozavjetne knjige, onom gdje nas naš Gospodin upozorava da ne budemo “zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?” (Mt 6, 25).

SV. PADRE PIO O SLUŠANJU SVOG ANĐELA ČUVARA

‘Nikada nemoj zaboraviti nevidljivog pratitelja, koji je uvijek spreman da nas sluša i utješi’

U pismu koje je svojoj duhovnoj kćeri Anniti Rodote napisao 15. srpnja 1913. godine, Padre Pio daje njoj (i nama) neprocjenjiv savjet glede toga kako bi se trebalo odnositi prema svom anđelu čuvaru

Padre Pio imao je susrete s anđelima čitavog svog života i doista ih je imao priliku dobro upoznati. Također je često imao nutarnje lokucije i morao je razlučiti od koga su dolazili ti govori i kako bi na njih trebao reagirati.

U pismu koje je svojoj duhovnoj kćeri Anniti Rodote napisao 15. srpnja 1913. godine, daje njoj (i nama) neprocjenjiv savjet glede toga kako bi se trebalo odnositi prema anđelu čuvaru, lokucijama (govorima) i molitvi.

MAJKA ELVIRA: EVO ŠTO JE PROVIDNOST I KAKO DOPUSTITI BOGU DA ODGOVORI NA NAŠE POTREBE

Nikada nas nije razočarao, uvijek nas je preduhitrio i pratio. Providnost nismo nikada čekali: Bog je uvijek odgovorio na naše potrebe.

Majka Elvira kaže: “Pitala sam se ne bi li trebalo tražiti neku malu mjesečnu naknadu od roditelja. Ali, kako pitati novac od obitelji koja je već očajna i često iscrpljena? Zato sam si rekla: “Ne!” i uputila ovaj izazov Gospodinu: “Ti si Otac i ja sam te susrela u tvome predivnom očinstvu. Ja ću ići tamo kamo Ti želiš, raditi ono što Ti želiš, slijediti Tvoju volju u svakom trenutku kad mi je objaviš. Ali pokaži ovoj djeci da si im Otac!” Tako je i bilo.

Kako prepoznati je li neka osoba sveta? Sveti Filip Neri koristio je jedan lukav način…

Poučna zgoda iz života svetog Filipa Nerija…

Pročulo se po cijelom Rimu kako neka časna sestra živi sveto i pobožno te po cijele dane moli i vrši pokoru; htjeli su je već za života častiti kao sveticu, a narod je svakodnevno hrlio k njoj. Papa je htio provjeriti radi li se tu o pravom svetom životu ili o nečemu drugome, pa je zamolio o. Nerija da ode posjetiti tu sestru i onda mu kaže svoje mišljenje. Filip je požurio do samostana u kojem je ta sestra živjela. Budući da je maločas padala kiša, ulice Rima bile su pune lokava, i Filip je svojim cipelama ugazio u gotovo svaku od njih.

SVE ZNANOSTI JE PROUČIO I ISPROBAO, ALI ISTINU JE NAŠAO JEDINO U KRŠĆANSTVU

“Proučio sam sve znanosti, ali sam jedino u nauku sto ga kršćani po vjeri slijede, pronašao istinu”, odgovorio je na carevo ispitivanje. Budući da nije želio odstupiti niti koraka od vjere koju je ispovijedao, osuđen je na smrt zajedno sa svojih šest učenika oko 164. godine.

Justin je rođen u gradu Sikemu u Samariji, u 2. st. poslije Krista, ali je vjerojatno bio rimskoga podrijetla. Kao nemirni mladić, pokušao je preko studija filozofije pronaći istinu, a s njome i sreću, ali bez uspjeha. Tada se povukao u pustinju gdje je susreo staroga mudraca kojemu je povjerio svoje jade.

Stranice