MAJKA ELVIRA: EVO ŠTO JE PROVIDNOST I KAKO DOPUSTITI BOGU DA ODGOVORI NA NAŠE POTREBE

Nikada nas nije razočarao, uvijek nas je preduhitrio i pratio. Providnost nismo nikada čekali: Bog je uvijek odgovorio na naše potrebe.

Majka Elvira kaže: “Pitala sam se ne bi li trebalo tražiti neku malu mjesečnu naknadu od roditelja. Ali, kako pitati novac od obitelji koja je već očajna i često iscrpljena? Zato sam si rekla: “Ne!” i uputila ovaj izazov Gospodinu: “Ti si Otac i ja sam te susrela u tvome predivnom očinstvu. Ja ću ići tamo kamo Ti želiš, raditi ono što Ti želiš, slijediti Tvoju volju u svakom trenutku kad mi je objaviš. Ali pokaži ovoj djeci da si im Otac!” Tako je i bilo.

Nikada nas nije razočarao, uvijek nas je preduhitrio i pratio. Providnost nismo nikada čekali: preko malenih i velikih gesta ljubavi dobrih ljudi, koji su povjerovali u ono što radimo, Bog je uvijek odgovorio na naše potrebe. Na početku Zajednice sjećam se da bih često govorila momcima o Providnosti, dok bismo sjedili u maloj trošnoj blagovaonici u Saluzzu. Uvijek bih se služila ovom slikom: “Providnost je jedna lijepa gospođa, vedra i blistava pogleda. Ustaje se ranom zorom i radi sve do večeri, sretna što nam može biti na usluzi. Kad padne mrak, čeka poput dobre majke da i posljednje dijete zaspe u njezinu naručju da bi i ona pošla na počinak.” Sjećam se da su momci, slušajući me kako govorim o prelijepoj gospođi, širom otvarali oči, kao da je žele uistinu vidjeti. No na kraju priče bi shvatili o komu se radi: lijepa gospođa je “majčinstvo” Boga Oca, njegovo majčinsko lice koje se s ljubavlju priginje nad nas. Svih ovih godina, mogu radosno posvjedočiti, lijepa gospođa Providnost nikada nije propustila sastanak. Providnost je i improvizacija, jednostavnost, siromaštvo. Nikada nismo zahtijevali marmeladu za doručak!

Bili bi sretni već ako bi bilo i mlijeka. Ako pak nije bilo mlijeka, kuhao bi se čaj; ako nije bilo čaja, skuhala bi se kamilica. Mladi se nisu nikada žalili, pojeli bi komad kruha i jabuku ako ne bi bilo ničeg drugog, jednako kao i mi. Nisu se nikada žalili jer je njihova temeljna želja bila ponovo se osposobiti za život, dati mu smisao, vjerovati u budućnost. Moram zahvaliti Božanskoj Providnosti koja nam je omogućila nevjerojatna iskustva: momci su mnogo puta rukom dotakli Božje očinstvo upravo preko Providnosti, srećući tako živoga Boga koji vidi i providi te se tako naučili pouzdati se u Njega.”

Izvor: Zajednica Cenacolo

Foto: www.amicidilazzaro.it