DOMOLJUBLJE – TREBA S LJUDIMA FINO

U sadašnjem trenutku, prepunom političkih spletki i društvenih konfuzija, Hrvati trebaju imati na umu da je domoljublje u prvom redu „ljubav prema svome domu“, a ne nekim državnim granicama.

Piše: Josip Vajdner

Premda će obični ljudi ovdašnjega podneblja gotovo u načelu isticati kako zaziru od politike i da ih ona „ne zanima“, ipak će istodobno svoje stavove i poimanje stvarnosti u znatnoj mjeri kreirati baš na temelju te ljudske djelatnosti. Predrasude stvorene na političkoj podlozi puno se teže ruše nego one u čijoj je pozadini, primjerice, ekonomija. Razlog je tomu što se svaki čovjek „bavi“ politikom i što se politika „bavi“ svim ljudima. Tako i na konačni izborni rezultat skoro u istoj mjeri utječu oni koji iziđu na glasovanje, kao i oni koji ih redovito zaobilaze. Koliko je pak ona upretana u ljudsku svakodnevicu moglo se doživjeti i nakon Općih izbora u BiH održanih 7. listopada 2018. kada su Bošnjaci po treći put u dejtonskoj BiH izabrali Hrvatima njihova člana Predsjedništva. Na temelju te činjenice već postojeća – na političkoj potki sazdana – odbojnost hrvatskoga puka prema simbolima ove države još je više pojačana. Stoga je iznova nužno prizvati si u pamet da je zemlja trajnija od države i da je domoljublje iznad bilo kakvih prolaznih državnih obilježja. Oni koji to razaznaju trude se i politiku praviti po mjeri čovjeka da bi i država bila voljena.

Tu je postavku na lijep način sublimirao i izrekao popularni bh. sportski komentator Sabahudin Baho Topalbećirević u prijenosu nogometne utakmice između BiH i Sjeverne Irske odigrane 15. listopada 2018. na sarajevskoj „Dolini ćupova“. U trenutcima kada su bh. reprezentativci, koje s klupe predvodi Robert Prosinečki, član brončane generacije hrvatskih Vatrenih, vodili 2:0 – a takav je bio i konačni rezultat – nahvalio je izgled obnovljenoga stadiona Grbavica (pored kojega se nalazi i novoizgrađena katolička crkva Sv. Ignacija Lojolskog čiji se zvonik vidi tijekom TV prijenosa) spomenuvši da će Reprezentacija BiH i dalje igrati na zeničkom Bilinom polju, „a jednog dana, ako Bog da, zašto ne i u Banjoj Luci i u Mostaru“. „Samo treba s ljudima fino i sve se može“, zaključio je Baho.

No, upravo je to ono što nedostaje u političkim domenama. Želja za dominacijom koja je pretočena u strategiju stvaranja jednonacionalne države pod krinkom nekoga „građanstva“ danas je glavni generator svih političkih nestabilnosti, a posljedično onda i odbojnosti koju većina „običnoga svijeta“ s hrvatskim i srpskim nacionalnim predznakom, ima prema državi i njezinim simbolima, među kojima nogometna reprezentacija zauzima posebno mjesto. Istini za volju, valja podsjetiti kako hrvatska, a osobito srpska dominantna politika, gotovo ništa nisu učinili da bi ovi nacionalni korpusi državu sa svim njezinim (i sportskim) sastavnicama prihvatili za svoju.

Želja za dominacijom koja je pretočena u strategiju stvaranja jednonacionalne države pod krinkom nekoga „građanstva“ danas je glavni generator svih političkih nestabilnosti

Oni pak čija je ljubav prema domovini čista, znaju da je nužno političke okvire, u koje spadaju i zakoni, učiniti takvima da nema „jednakijih“ i privilegiranijih. Jer male pobjede u politici – poput onih na posljednjim Općim izborima – nerijetko bivaju veliki porazi na širem domoljubnom nivou. Na to je svojedobno upozorio i vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić u propovijedi koju je izrekao 14. listopada 2018. na misi u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga u Žepču prigodom 560. godišnjice prvog pisanoga spomena imena ovoga grada, a koja je imala puno pogrješnih (i zlonamjernih) interpretacija u javnosti. „U vrijeme 1945. zakon nam je oteo imovinu i uništio sve što je hrvatsko i inteligentno. Po zakonu smo bili protjerivani i po zakonu je i Hitler došao na vlast. No pitanje je kakav je taj zakon pod kojim se oduzimaju prava jednom narodu i želi se izbrisati da je tu živio, kao što se to želi Hrvatima u Bosni i Hercegovini“, rekao je kardinal. Međutim, sjetit ćemo se, njegove su riječi u vladajućem bh. medijskom prostoru uglavnom predstavljene banalno površno s konstatacijom bez ikakva logičkog uporišta – da je Željka Komšića usporedio s Hitlerom.

Čovjekova ljubav prema domovini te nacionalnoj kulturi i tradicijama nije povezana samo s prošlošću; više je od toga neraskidivo povezana s našom današnjom sposobnošću da nesebično i zajednički djelujemo za postizanje općeg dobra

Ipak, u sadašnjem trenutku, prepunom političkih spletki i društvenih konfuzija, Hrvati trebaju imati na umu da je domoljublje u prvom redu „ljubav prema svome domu“. Sveti papa Pio X. jeto u svom apostolskom pismu od 11. 4. 1909. objasnio riječima: „Crkva je oduvijek naučavala da je domoljublje dužnost te je povezano s nalogom četvrte Božje zapovijedi!“ – Poštuj oca svoga i majku... Na tom su tragu dobar poticaj svojim sugrađanima u dokumentu Kršćanski oblik domoljublja, dali biskupi Poljske biskupske konferencije 14. ožujka 2017. napisavši: „…čovjekova ljubav prema domovini te nacionalnoj kulturi i tradicijama nije povezana samo s prošlošću; više je od toga neraskidivo povezana s našom današnjom sposobnošću da nesebično i zajednički djelujemo za postizanje općeg dobra. Stoga takvi stavovi utječu na to kako će izgledati naša budućnost.“ Dakle, naglasak je na zajedništvu onih kojima je zajednička ljubav prema domu i zemlji na kojoj žive... i to je trajnije od bilo koje politike i(li) državnoga uređenja.