PAPA: BOŽJA NAS SILA SPAŠAVA OD SLABOSTI I GRIJEHA

Svaki bi čovjek trebao biti svjestan svoje slabosti, ranjivosti i grješnosti. Nitko ne može spasiti samoga sebe, nego nas samo Božja sila može spasiti i izliječiti – kazao je papa Franjo u petak, 16. lipnja 2017. na jutarnjoj Misi slavljenoj u Domu svete Marte. U svojoj se propovijedi Sveti Otac usredotočio na današnje prvo čitanje iz Pavlove Druge poslanice Korinćanima u kojoj apostol opisuje otajstvo Kristovo kao blago u glinenim posudama.

Svi smo mi ranjivi, krhki, slabi i potrebno nam je izlječenje – rekao je Papa te nastavio – I sâm apostol kaže: pritisnuti smo i u dvojbi, progonjeni i obarani očitovanjem naše slabosti. I to je naša ranjivost. Ponekad nastojimo prikriti, zamaskirati te slabosti kako ih nitko ne bi vidio… To je prikrivanje sramotno, riječ je o licemjerju – upozorio je Sveti Otac.

Osim licemjerja prema drugim ljudima, postoji i licemjerje prema samome sebi – napomenuo je papa Franjo. Ono se očituje kada se smatramo snažnima, misleći da nam nije potrebno izlječenje, odnosno kada vjerujemo da nismo „krhki“, da nismo načinjeni od gline, da posjedujemo „vlastito blago“.

Riječ je o putu prema taštini, oholosti i sebičnosti onih koji se ne smatraju glinenim posudama, koji traže spasenje i puninu u samima sebi. No jedino nas Božja sila može spasiti. Pavao prepoznaje našu slabost: „u svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni“ jer nas Božja sila spašava. „Dvoumeći, ali ne zdvajajući“, ta Bog nam daje nadu. Progonjeni smo, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni. Uvijek postoji taj odnos između glinene posude i sile, posude i blaga. No iskušenje je vazda isto: ne priznati ranjivost, krhkost. To je licemjerje prema samome sebi – kazao je Papa.

Koje je rješenje toga problema? Apostol Pavao nudi sljedeći odgovor: tražiti dijalog s tim blagom u glinenim posudama. Za kršćanina to konkretno znači ispovijedati se. No pritom se ne radi o tome da načinimo popis grijeha ili da malo uljepšamo fasadu. Umjesto toga, trebamo prihvatiti slabost i ranjivost, čak i ako je to teško učiniti – napomenuo je papa Franjo.

Tu je riječ o sramu koji omogućuje otvaranje srca kako bi u njega mogla ući Božja sila. To je svijest da smo glinene posude, a ne posude načinjene od srebra ili zlata. A kada dođemo do te točke, onda ćemo biti sretni, jako sretni. Dakle, dijalog između Božje sile i posude. Prisjetimo se samo pranja nogu, kada je Isus pristupio Petru, a ovaj mu odgovorio: „Nećeš mi prati nogu nikada! Što radiš?“ Petar nije razumio da je glinena posuda, da mu je potrebna Božja sila kako bi bio spašen – kazao je Sveti Otac.

Stoga je potrebno u velikodušnosti prepoznati da smo ranjivi, krhki, slabi, grješni. Samo ako prihvatimo da smo krhke glinene posude, izvanredna će Božja sila doći k nama te će nam darovati puninu, spasenje, sreću, radost što smo spašeni, primajući na taj način Gospodinovo „blago“ – zaključio je papa Franjo. (kta/rv)

Kategorija: 

Dog